Prije ste osjećali leptiriće u trbuhu koje vam je suprug izazivao, no nakon nekog vremena ih nemate. Evo što to znači i što trebate činiti!
Ovo su stvari koje sam naučila o ljubavi: Ona nije nešto što se „dogodi“. Nije nešto u što samo „padnete“. Ona se ne događa „na prvi pogled“.
To se, moji prijatelji, zove zanesenost. Zanesenost ne traje jako dugo. Čim se jave prve poteškoće, zanesenost pokupi torbe i ostavi vas kako biste otkrili što je to zapravo prava i čvrsta ljubav.
Ljubav se ne može pronaći, ona se gradi.
Promjena koju tako očajno želimo vidjeti jedni u drugima zahtjeva vrijeme. Čak i godine. Naš je pastor jednom rekao, kada je govorio o promjeni, da nikada ne možemo biti svjedoci rasta nekog drveta.
Jedan dan samo primijetimo da je veće i snažnije. Daje plod i hlad. To je velika istina. Da čekam pokraj mladog drveta kako bi se pojavio plod, uskoro bih postala nestrpljiva i odustala. Ali ne, trebam biti strpljiva, trebam zalijevati i orezivati drvo dok Bog ne da da se na njemu razvije plod. Trebam vjerovati da će jednog dana na njemu izrasti plod.
Leptirići nisu znak ljubavi.
Prestanite loviti leptiriće. Spustite glavu i svoja stopala usmjerite prema naprijed. Oprostite i nastavite hodati zajedno. Volite.
VIDI OVO: 5 signala po kojima možete prepoznati budućeg muža/ženu
Jedini način na koji mogu spojiti leptiriće s ljubavi jest usporediti ju sa nevjerojatnom promjenom kroz koju biće prolazi. Počne kao gusjenica, malena i neznatna, a tada slijedi preobrazba – tajnovitost kukuljice, tama, i PROMJENA – nastaje predivno biće koje gotovo ne izgleda kao ono što je prije bilo. Više ne puza po grani nego leti.
Pokušajte reći gusjenici da će jednog dana letjeti i gledajte kako vam se smije u lice.
Za neke je jako teško povjerovati da se takva promjena može dogoditi u njihovom braku, ali može. Neprestano se događa. Znam, jer sam imala privilegiju čuti mnoge žene kako o tome govore. Ja sam bila gusjenica koja se smijala.
Osjećala sam se zarobljenom. Bojala sam se te dubine, te tame moje osobne kukuljice. A vidjela sam kako promjena polagano dolazi. Zbog toga imam nade.
Ne brinite ako ne „osjećate“ kao da volite svog supruga.
Rekla sam vam i prije: vaše srce slijedi vaša djela, a jednog dana će vam biti drago što ste ostale. U Mateju 6,21 piše: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“. Vaše srce treba slijediti vas, a ne obratno.
VIDI OVO: Istinska ljubav ili prolazna zaluđenost: Kako prepoznati razliku?
Ne želite da vas vodi nešto što ne vidi cijelu sliku. Srce vidi samo „sada“. Ono žudi za leptirićima – zanesenošću – a tada sjedne i plače kada te stvari ne donesu ljubav i zadovoljstvo. Ne, ne možete se potpuno osloniti na vaše srce.
Prava ljubav je vrijeme.
Ljubav nije nešto na što samo naiđete. Ona se stvara malo po malo, dan po dan. Ona je maraton. Roman. Simfonija. Za nju treba vremena. Ona je drvo dovoljno visoko da pruža hlad i ugodu, a ima dovoljno jake korijene da izdrži oluju. Da, teško je. No jedini način da se dođe to ljubavi jest gurati, uvijek se nadati, držati se za obećanje da je promjena spora, ali vrijedi čekanja.
„I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću“ (Rimljanima 5,3-4).
Autorica: Michelle Lindsey; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com
