Jeste li u situaciji da se osjećate razočarano i tužno i mislite da ne možete više tako živjeti? Jednostavno vam je dosta svega i nemate snage za dalje!
Riječi vam zapinju u grlu, a duša ostaje bez daha. No Bog ne traži savršeno izrečene molitve. On ne očekuje od nas da budemo jaki. On čeka srce koje će mu se obratiti u iskrenosti i povjerenju.
U trenucima boli i tuge, postoji molitva od samo pet riječi, ali ona ima snagu podići dušu iz pepela, a glasi:
“Bože, molim te, budi ovdje.”
To nisu velike riječi, ali dolaze iz dubine slomljenog srca. To je poziv. Vapaj. Ponavljanje ove molitve u trenucima tame postaje poput svjetla koje ne gasne.
Kada izgovorite te riječi, ne tražite odgovore, ne tražite rješenja – tražite Njega. Njegovu prisutnost. Jer ono što nam najviše treba u boli nije uvijek promjena okolnosti, već svijest da nismo sami. A Bog nikada ne ostavlja one koji ga traže.
U Psalmu 34,18 piše: „Blizu je Gospod onima koji su skršena srca i spasava one koji su duha slomljena.“ On ne stoji daleko. On ne promatra sa strane. On ulazi u našu bol i postaje Emanuel – Bog s nama.
Izgovorite te riječi tiho, glasno… Ili kroz suze. Izgovorite ih dok sjedite na podu svoje sobe. Dok hodate sami. Dok pokušavate zaspati. Ponavljajte ih dok vaše srce ne osjeti Njegovu blizinu.
Možda neće odmah doći odgovor koji ste tražili. Možda se okolnosti neće promijeniti. Ali vaše srce hoće. Jer kada Bog dođe – dolazi s mirom. S nježnošću. S utjehom koju svijet ne može dati.
I zapamtite: ne morate biti snažni da biste molili. Dovoljno je da budete iskreni.
Kada ste tužni, ne morate Bogu dolaziti s dugim molitvama. Dovoljno je reći:
„Bože, molim te, budi ovdje.“
I On hoće. Jer On je Otac koji dolazi čim ga njegovo dijete zazove.
