Kada vam sotona priđe sa željom da vas uništi, postoje neke stvari koje Bog želi da znate. Ova mudra priča će vam ih otkriti.
Jednoga dana đavao otkri način kako će se zabavljati. Izmislio je posebno ogledalo koje je imalo čarobno svojstvo: pokazivalo je jadnim i nevaljalim sve što je bilo lijepo i dobro, a sve što je bilo ružno i zlo pokazivalo je lijepim i dobrim.
Đavo je hodao svuda naokolo sa svojim strašnim ogledalom, a svi koji bi u njega pogledali zaprepastili bi se: sve je bilo izopačeno i grozno. Vraga je ogledalo mnogo zabavljalo: što su stvari izgledale odvratnije, to su mu se više sviđale. Jednoga dana prizor što ga je pružalo ogledalo bijaše tako mio njegovim očima da je prasnuo u neobuzdan smijeh: ogledalo mu ispade iz ruku i razbi se u tisuću komadića.
Odnekud je puhnuo silan vjetar a vrag u njega baci komadiće ogledala da ih raznese po cijelome svijetu.
Bilo je tu krhotina sitnijih od zrnaca pijeska, koje su upadale ljudima u oči, i tako su oni počeli promatrati sve naopako. Uočavali su samo ono što je loše i u svemu vidjeli zlo. Ostali komadići postali su naočalne leće. Ljudi koji su nosili te naočale nisu više vidjeli stvari kakve uistinu jesu i počeli su krivo suditi. Da niste i vi slučajno susreli takve ljude?
Poneki djelić ogledala je još uvijek bio toliko velik, da su ga upotrijebili za prozorsko staklo. Jadni su ljudi, gledajući kroz prozor, vidjeli odbojna i zla lica svojih susjeda koji su cijelo vrijeme smišljali gadosti.
Kada je Bog vidio što se dogodilo, bio je vrlo žalostan. Odlučio je pomoći ljudima. Reče: “Poslat ću na svijet svoga Sina. On je moja slika, moje ogledalo. Neka se u njemu ogleda moja dobrota, pravednost, ljubav; neka u njemu vide čovjeka kakvog sam ja htio i želio”. Isus je došao ljudima kao Božje ogledalo, i tko se u njemu ogledao, otkrio je dobrotu i ljepotu, naučio je razlikovati sebičnosti i laži, nepravde i podcjenjivanja. Bolesnici su ponovno nalazili hrabrosti za život, očajnici su otkrivali nadu. Tješio je ožalošćene i pomagao ljudima da pobijede strah od smrti.
Mnogi su ljudi zavoljeli Božje ogledalo i počeli slijedili Isusa. On ih je nadahnjivao. Drugi su, naprotiv, kiptjeli od bijesa: rekli su da će razbiti Božje ogledalo. Ubili su Isusa. Uskoro nakon toga digao se drugi silan vjetar: Duh Sveti je podigao milijune komadića Božjeg ogledala i raznio ih po cijelome svijetu.
I tako, i dan danas, kome samo mali djelić toga ogledala upadne u oko on počinje da vidi svijet i ljude kao što ih je gledao Isus: oni najprije uočavaju lijepe i dobre stvari, pravednost i velikodušnost, radost i nadu; a zloća i nepravde su, naprotiv, vidljive tako kao nešto što je moguće nadvladati i pobijediti.
Bruno Ferrero
