Kada je Isus sišao na zemlju u obličju sluge, pokazao je da je Božja ruka tolika da u nju stane i najneznatnija osoba na svijetu. Na toj je ruci upisano ime svakoga od nas, a na njoj su i rane, cijena koju je Bog platio jer nas toliko voli.
Stojim u redu pred blagajnom trgovačkog centra i gledam oko sebe. Promatram tinejdžere obrijanih glava i prstenjem u nosu kod police s grickalicama; mladoga poslovnog čovjeka koji kupuje odrezak, nekoliko šparoga i slatki krumpir; stariju ženu koja se dvoumi između breskvi i jagoda. “Zna li Bog sve te ljude po imenu? Znače li Mu što?”, pitam se.
Stvoritelj svega je Tvorac svih ljudskih bića. Svatko od nas stvarno je vrijedan Njegove pažnje i ljubavi. Bog je tu ljubav osobno pokazao hodajući brežuljcima Izraela i naposljetku na križu.
Kada je Isus sišao na zemlju u obličju sluge, pokazao je da je Božja ruka tolika da u nju stane i najneznatnija osoba na svijetu. Na toj je ruci upisano ime svakoga od nas, a na njoj su i rane, cijena koju je Bog platio jer nas toliko voli.
I zato, kada me obuzme samosažaljenje i preplavi tuga osamljenosti, koja je tako dobro opisana u knjigama kao što su Job i Propovjednik, okrenem se Evanđeljima i izvještajima o tome što je Isus govorio i činio. Zaključim li da moje poslanje “pod suncem” (Propovjednik 1, 3) Bogu ne znači ništa, proturječim jednom od glavnih razloga Božjeg dolaska na zemlju. Na pitanje: “Značim li što?” – ISUS je odgovor.
Autor: Philip Yancey; Izvor: duhovna-stvarnost.hr
