Kao kršćanin, neizbježno je da ćete doživjeti trenutke kada osjećate da je Bog daleko od vas. Što učiniti kada se Bog čini daleko?
Možda upravo sada prolazite kroz nevolju. Teško vam je moliti. Ili se molite i vapite Bogu, ali čini se da je gluh jer ne odgovara. Izgubili ste motivaciju da uzmete Njegovu Riječ ili ste pročitali Bibliju, ali ona vam ne govori. Tražite Boga, ali čini se kao da je sakrio svoje lice od vas.
Ako ste doživjeli bilo koju od ovih situacija, uvjeravam vas da je to sasvim normalno. Ne znam nijednog kršćanina koji se nije ovako osjećao.
Niste sami
David, kojeg je Bog nazvao čovjekom po svome srcu, imao je to iskustvo koje je izrazio u Psalmu 13.
“Dokle ćeš me, Gospode, sasvim zaboravljati? Dokle ćeš zastirati lice svoje preda mnom? Dokle ću još nositi brige u srcu, jad u duši svojoj povazdan? Dokle će se još neprijatelj moj podizati nada mnom?” (Psalam 13, 1-2)
U ovim stihovima nema naznaka da je David sagriješio, a opet iz dubine srca ponavlja četiri puta: “Dokle?” Dok ga je neprijatelj progonio, Bog je izgledao odsutan. Činilo se kao da je zaboravio Davida.
Isus je više od Davida razumio što znači biti napušten od Boga. Isusova posljednja tri sata na križu, dok je na sebi nosio grijehe svijeta, karakterizirali su tišina i tama i naizgled Božja gluhoća na molbe i vapaje Njegova Sina.
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: “Eli, Eli, lema sabahtani?” To će reći: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27, 45-46)
Isus je citirao Psalam 22, 1 kao izraz ljudske bijede: osjećaj da te Bog napustio.
Što učiniti kada se Bog čini daleko?
Često previdimo činjenicu Isusove čovječnosti. Na križu je Isus izrazio krajnji vapaj očaja koji je dovoljan da znamo kako On razumije koliko to iskustvo može biti bolno i potresno.
Krik očaja naš je odgovor na to kako izgledaju naše okolnosti – Bog se čini tako daleko i napustio nas je.
Je li vam se ovo ikad dogodilo? Očajnički ste zvali Boga u pomoć, ali činilo se da je na produženom odmoru. Što bismo trebali učiniti?
Pozovite Gospodina i uzdajte se u Njegovu ljubav koja ne prestaje
“A ja se uzdam u milosrđe tvoje; klicat će srce moje, kada mi pomogneš; pjevat ću Gospodu, koji mi učini dobro.” (Psalam 13, 5-6)
Psalam 13, 5-6 govori što učiniti kada se čini da je Bog daleko. David je od muke prestao vikati. Umjesto toga, hvali Gospodina i napokon počiva u radosti znajući da će mu Bog odgovoriti. Kad se Bog činio daleko, David ga je naučio pozivati i vjerovati u Njegovu ljubav.
U trenucima kada se čini da je Bog okrenuo leđa, moramo vjerovati činjenici da nas voli. Imajmo povjerenja u Božje obećanje da nas nikada neće napustiti niti nas ostaviti (Hebrejima 13, 5), iako se to neko vrijeme može činiti tako.
Tražite Boga
Vrlo je žalosno što mnogi kršćani ne odrastaju u vjeri, jer kada im se Bog čini daleko, oni ga ne zazivaju. Umjesto toga, samo slegnu ramenima i vrate se natrag u svijet. Učimo od Davida: Boga moramo tražiti, pogotovo kada se čini daleko.
Jeste li znali da pravi test vaše vjere nije kada je Božja prisutnost stvarna i kada je Bog na djelu u vašem životu? Pravi test vaše vjere je kada se Bog čini daleko, a vi se pitate zašto. Tražite li Boga kada dođete do točke da više ne možete osjetiti Njegovu prisutnost u svojoj blizini? Ili tražite negdje drugdje brzo rješenje?
Tko Ga traži, naći će Ga
Bog nam daje obećanje da ćemo Ga, ako Ga tražimo svim srcem, naći.
“Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.” (Jeremija 29, 13)
Isus je također obećao da neće istjerati nikoga tko mu dođe (Ivan 6, 37). Pa iako se Bog čini udaljenim, samo Ga i dalje tražite. Približite se Bogu i On će se približiti vama (Jakov 4, 4).
Uvijek budite svjesni Boga i neprijatelja
Kada svoj život damo Kristu, dobivamo najdivnijeg i najmoćnijeg prijatelja na cijelom svijetu. Međutim, dolazi i zastrašujući neprijatelj – Sotona i njegovi demone.
Da, Sotona nije ništa u usporedbi s Bogom, jer nije toliko pametan i moćan, ali je ipak nadljudski moćan, zao genij. Koristi moć obmane da zavede vjernike da sumnjaju u Božju moć i stvarnost u njihovom životu, pokušavajući manipulirati njihovim osjećajima.
Osjećaji nasuprot stvarnosti
Možda se osjećamo drugačije kada prelazimo iz doline u iskustvo vrha planine, ali zapravo se malo ili ništa u nama promijenilo.
U vremenima kada ne možemo vidjeti Božju ljubav i dobrotu, kada ne osjećamo ništa, moramo naučiti da, iako se vrijeme mijenja, ljudi se mijenjaju, osjećaji se mijenjaju, Bog ostaje čvrsta stijena. Bog želi da naučimo vjerovati Njemu, umjesto da vjerujemo svojim osjećajima.
Bog je obećao da će nas voljeti, biti s nama, oprostiti nam i uslišati naše molitve, ali niti jednom nije obećao da ćemo išta osjetiti. Dakle, stojte na Božjim obećanjima, a ne na onome što On nije obećao.
Bog nikada neće napustiti vašu stranu, čak i kad se osjećate kao da je tako daleko. Uvijek je bio i bit će s vama. Naša najveća utjeha je da, bez obzira kako se osjećamo, dobro ili loše, Bog je iznad svega.
