Kako trebamo reagirati kada se patnje srca povećaju? Psalam 25 je pravi pokazatelj o tome kako moliti za mudrost i smjernice za snalaženje u teškim situacijama.
Ovih dana gorljivo osjećam svoju veliku potrebu za Božjom mudrošću i vodstvom. Ovo je razdoblje života u kojemu me Gospodin, u svojoj mudroj brizi, sa zadovoljstvom pozvao na stjecište raznih teških, zbunjujućih, a u nekim slučajevima i duboko bolnih pitanja i događaja. Svaki od njih premašuje moje mogućnosti; djeluju preplavljujuće.
Nije da mi je zapravo potrebna Gospodnja mudrost i vodstvo više nego u drugim vremenima. Samo što što neka situacija bude zabrinjavajuća, zbunjujuća i previše opterećujuća, to očajnije osjećam svoju potrebu za Njim. Iz prošlog iskustva i ponovljenog svjedočenja Svetog pisma znam da je ovakav očaj milost. Ali emocionalno iskustvo ne djeluje kao milost. Djeluje zahtjevno, što me pritišće na više molitve, kao milosti. No ono zbog čega vidim da se najviše molim u ovome razdoblju su dijelovi Psalma 25.
Zapravo, zapamtio sam tu molitvu, tako da je uvijek imam sa sobom kad mi zatreba. Ovaj je psalam postao jedan od mojih najdražih psalma zbog načina na koji David moli Boga za mudrost i vodstvo u jednom od nebrojenih, očajnih trenutaka svog života kada su se „povećale nevolje [njegova] srca“ (Psalam 25, 17).
Davidova očajnička situacija
Malo se od nas može identificirati s onakvom opasnošću, kakva je prijetila kralju Davidu. Biti kraljem na Bliskom istoku prije tri tisuće godina nije bilo nešto za ljude slabih srca. Uvijek je bilo opakih neprijatelja i izdajica koji su se nazirali, koji su žudjeli za vašim položajem, ugledom i moći. Izgleda da su se prijatelji i neprijatelji urotili kako bi vas potkopali i uništili.
Većina kraljeva obračunavala se s takvim neprijateljima, kao i njihovim obiteljima i prijateljima, s brutalnom bezobzirnošću. Ali ne i David. Počevši od kralja Šaula, njegovog prethodnika, koji ga je godinama svim silama pokušavao ubiti, David je odlučio ne osvećivati se svojim unutarnjim neprijateljima. Jer da se osvetio, kako bi nakon toga mogao tvrditi da se pouzdaje u Božju moć, a ne u svoju vlastitu? Možemo samo zamisliti kako je to ohrabrilo njegove neprijatelje, koji nisu imali takve duhovne skrupule. Prepuštanje Bogu da se brine o njegovim neprijateljima zahtijevalo je veliku vjeru i veliku hrabrost.
Ali David se nije uvijek osjećao kao da je pun vjere i hrabrosti. Jedan dio njegovih molitvenih dnevnika to nam i pokazuje, od kojih je Psalam 25 jedan pjesnički zapis. A ovaj je psalam pravi pokazatelj o tome kako moliti za mudrost i smjernice za snalaženje u teškoj, zbunjujućoj, čak i opasnoj situaciji. Psalam započinje opisivanjem Davidove situacije, no pažljivo ga pročitajmo:
„Gospodine, ja sam opružen prema tebi. Moj Bože, ja računam na tebe; ne razočaraj me! Nek moji neprijatelji ne likuju nada mnom! Ni jedan od onih koji tebe čekaju nije razočaran, ali oni jesu razočarani, izdajnici sa svojim praznim rukama.“ (Psalam 25, 1-3)
Što David traži? Naravno, on traži da mu Bog zaštiti život, ali traži i više, nešto dublje od toga. Kada moli: „Neka se ne posramim“ i vjerom izjavljuje da „nitko tko čeka na Gospodina neće biti posramljen,“ on traži da Bog stane u zaštitu svoje vlastite slave tako što će sačuvati Davida. Ako Davida, koji vjeruje Bogu, svrgne izdajnički tiranin, tko će tada moći reći: „Oh Gospodine, u Tebe se uzdam?“
Možda se nećemo moći identificirati s razlogom zbog kojeg se David osjećao očajno, ali se sigurno možemo identificirati s očajem. Dok se molimo u našim očajnim situacijama, što tražimo od Boga? Postoji li dublji razlog od rezultata kojeg priželjkujemo?
Što David želi
Tada se David moli Bogu za ono što mu treba. Ali sjetite se konteksta: David je svjestan da je njegov život u pitanju.
„Upoznaj me sa svojim putovima, Gospodine; pouči svojim naumima. Daj mi putovati prema tvojoj istini i pouči me, jer ti si Bog koji me spašava. Ja te čekam sve ove duge dane. Gospodine, misli na nježnost i pouzdanost koju si mi oduvijek pokazivao! Ne misli na moje grijehe iz mladosti ni na moje grješke; misli na mene u pouzdanosti svojoj, zbog dobrote svoje, Gospodine.“ (Psalam 25, 4-7)
Ono što nedostaje u ovim redovima jest bilo kakvo spominjanje njegovih neprijatelja. U ovom psalmu David nije opsjednut izvorom svog problema; usredotočen je na Izvor svog rješenja. Dakle, podnosi dva zahtjeva.
Prvo, traži upute od Boga. David, poput nas u našim zabrinjavajućim, zbunjujućim, čak i neodoljivim situacijama, nije siguran što učiniti. Nema sumnje da su tu bili slojevi složenosti, baš poput onih s kojima se susrećemo. Bilo je presudnih stvari o tome kako je postupao s onim s čim se suočava, kao što ima u onome s čime se mi sami suočavamo. Ono što je želio nije bila osveta nad njegovim neprijateljima. Želio je da mu Bog otkrije svoje naume i da ga vodi prema svojoj istini, budući da je On bio Bog Davidova spasenja. Vidite li u ovoj molitvi predvidljivo iščekivanje iz Ivanovog evanđelja 14, 6?
Drugo, David traži od Boga oprost. David, poput nas, ne vidi sebe bez krivnje pred Bogom. On je, poput nas, grješnik kojem je potrebno Božje milosrđe. On se, poput nas, mora pouzdati u Božju postojanu ljubav i dobrotu. Dakle, ponizuje se i traži da se Bog ne sjeća njegovih grijeha. Dok se molimo u našim očajnim situacijama, što naši zahtjevi otkrivaju o onome na što smo usredotočeni? Jesmo li više usredotočeni na naše probleme nego što smo na Boga i Njegova obećanja?
Što David vjeruje
Tada David izjavljuje Bogu ono što vjeruje o Njemu. Ovdje nije važno samo ono što David proglašava važnim, nego i mjesto na kojem ovu izjavu stavlja u redoslijed svoje molitve, o čemu ćemo govoriti u nastavku.
„Gospodin je tako dobar i tako pravedan da pokazuje putove grješnicima. On daje poniznima, uči kako ići prema pravdi i poučava ponizne putu svome. Svi putovi Gospodinovi su vjernost i istinitost, za one koji vrše pravila njegovog saveza. Za čast tvojeg imena, Gospodine, oprosti moju grešku koja je tako velika! Jedan čovjek boji li se Gospodina? Ovaj mu pokaže koji put izabrati. On provodi sretne noći, a njegova će sorta posjedovati zemlju. Gospodin se pouzdaje u one koji ga se boje, dajući im upoznati savez svoj. Ja uvijek imam oči na Gospodinu, jer on oslobađa moje noge iz mreže.“ (Psalam 25, 8- 15)
Što David radi ovdje? Ispovijeda svoju vjeru. Bog je dobar prema grešnicima koji se ponize i traže od Njega smjernice i ponovno ovdje traži oprost. Bog će takvu osobu uputiti „na način na koji Bog odabere,“ jer Bog otkriva svoj intimni savjet, punije značenje hebrejske riječi sôd, ovdje prevedeno kao “prijateljstvo,” onima koji Ga se boje i vjeruju Mu da će držati svoje savez. David je odlučan držati svoj pogled na Gospodina, koji će učiniti kako je obećao.
No, želim istaknuti jednu blistavu, zapanjujuću rečenicu:
„Svi putovi Gospodinovi su vjernost i istinitost, za one koji vrše pravila njegovog saveza.“ (Psalam 25, 10)
Sjetite se situacije u kojoj je bio David, a zatim razmislite o ovome izrazu: „Svi putovi.“ Svi. David je bio svjestan velikih zala i životnih tragedija. Bio je svjesniji od većine nas, s obzirom na brutalno razdoblje, u kojem je živio. Ipak, David je vjerovao da ga njegov Pastir vodi „Stazama pravednosti radi njegova imena,“ čak i kada je prolazio kroz „dolinu sjene smrti,“ gdje vreba zlo. (Psalam 23, 3-4)
Dok se molimo u našim očajnim situacijama, vjerujemo li da su svi Njegovi putevi postojana ljubav i vjernost namijenjeni onima koji Ga se boje?
Što David osjeća
Ovdje se pokazuje redoslijed Davidove molitve. Nakon što je Bogu opisao svoju očajnu situaciju, preklinjući Boga za ono što mu je najpotrebnije i priznajući Bogu što vjeruje o njemu, David govori Bogu kako se osjeća:
„Okreni se k meni i budi mi milostiv, jer sam osamljen i jadan! Velike su postale nevolje srca mojega: izbavi me iz tjeskoba mojih! Vidi jad moj i tugu moju i oprosti mi sve grijehe moje! Pogledaj neprijatelje moje, kako ih je mnogo, i kako pakosnom mržnjom mrze na me! Sačuvaj život moj! Izbavi me; ne daj da se ikad osramotim, jer se uzdam u tebe! Nedužnost i čestitost neka su mi zaštita; jer se uzdam u tebe. Bože, izbavi Izraela od svih nevolja njegovih!“ (Psalam 25, 16-22)
Ovo je David, poznati ratnik, glavni među moćnicima Izraela, ubojica Golijata i pobjednik nad „njegovih deset tisuća.“ (1. Samuelova 18, 7), koji izlijeva svoje srce kao uplašeno, umorno Božje dijete svome nebeskom Ocu. Ovo je nježan, dirljiv vapaj za pomoć. Istinski hrabri muškarci i žene znaju da nisu više od ponizne djece pred Bogom i ne boje se otvoreno govoriti kao ponizna Božja djeca; sjetite se, ovaj je psalam napisan za javno štovanje.
Vjerujem da je redoslijed Davidove molitve značajan: u ovom psalmu David izjavljuje što vjeruje o Bogu, na temelju svog poznavanja Božje Riječi i osobnog iskustva Božje vjernosti, prije nego što Bogu kaže kako se osjeća.
Svjesno ili ne, mislim da je David, iskusni ratnik, znao da su njegovi osjećaji straha potencijalno opasni osjećaji. Nije pogriješio jer je prijetnja s kojom se suočio bila stvarna; ti osjećaji nisu trebali biti potiskivani, nego izraženi. Međutim, ti su osjećaji bili snažni i mogli su isisati njegovu hrabrost, koja je smrtonosna u borbi, uključujući i duhovne bitke. Dakle, David je ohrabrio svoju dušu prisjećajući se i ponavljajući ono što vjeruje o Bogu, a zatim povukao svoje osjećaje u svoja uvjerenja ili stavio svoje osjećaje pod upravljanje svojih uvjerenja.
Dok se molimo u našim očajnim situacijama, priznajemo li redovito što vjerujemo o Bogu, prije nego što započnemo s osjećajima? Ohrabrujemo li svoje duše u vjeri i stavljamo li svoje osjećaje pod upravljanje onome što znamo da je istina o Bogu?
Potaknuti hrabrost, odbaciti brige
David nam oblikuje kako da gledamo i molimo za ono što nam je teško, zbunjujuće, zastrašujuće i zabrinjavajuće. David je predao obilne nevolje svoga srca Bogu, zamolio Ga je za ono što mu je trebalo, potaknuo je hrabrost ispovijedajući svoju vjeru, a zatim je svoje brige, to jest tjeskobe, izlio na Boga, koji se brinuo za njega. (1. Petrova 5, 7) David ne ponavlja ovaj obrazac u svim svojim psalmima. Dakle, nećemo to pretvoriti u molitvenu formulu. Međutim, često je potrebno potaknuti našu vjeru, prije nego što svoje brige položimo na Boga, tako da ih zaista možemo bacati i ne nastaviti se usredotočiti na njih.
David je dobar učitelj za nas. Bio je iskusan u borbi protiv straha i nevjere, uoči teških situacija i problema. Kao što je Bog učinio za Davida, uputit će i grješnike poput nas, na način na koji bismo trebali odabrati, dok Ga se bojimo i vjerujemo Mu. Dok to činimo i mi ćemo otkriti da su „svi Gospodnji putovi postojana ljubav i vjernost.“
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
