Znate li da “molitva ima dugu ruku”? Ona može dosegnuti sva područja neba. Biblija tu istinu uči kroz predivan simbolizam – podizanje ruku u molitvi: “Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.” (Tužaljke 3,41)
Prvi starozavjetni primjer, za “dugu ruku molitve”, nalazimo u izvještaju o strateški važnoj bici koju su Izraelci vodili s Amalečanima. Mojsije je poslao Jošuu u bitku dok je on podigao svoje ruke k nebu u molitvi Bogu:
“I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod. Onda Jahve reče Mojsiju: »Zapiši ovo u knjigu na sjećanje i utuvi u uši Jošui da ću ja spomen na Amalečane sasvim izbrisati pod nebom!«” (Izlazak 17,11-14)
Kakvo je objašnjenje ove velike pobjede i zašto je ovo trebalo biti zapisano? Mojsije odgovara u 16. stihu: “Što se ruka bješe podigla na prijestolje Gospodnje, Jahve će ratovati na Amalečane od koljena do koljena.”
Vidljivo su naše ruke uzdignute; duhovno, one dodiruju Božje prijestolje. Možeš moliti molitvu koja se ne diže dalje od tvoje glave, da nikada ne izađe iz sobe u kojoj se nalaziš. Ali kada moliš u Duhu, u Božjoj volji i u Isusovo ime, tvoja molitva može doseći najveća područja na nebu.
Mojsije je napisao istinu. Njegove su ruke dotakle Božje prijestolje. Tvoje to također mogu učiniti ukoliko slijediš Božje principe molitve. Pavao nas potiče u Prvoj Timoteju 2,8: “Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.”
Znači li to da mi doslovno moramo podići ruke uvijek kada molimo? Sigurno ne. Bogu je više stalo do toga da Mu podignemo svoje srce i svoju dušu: “K tebi, Jahve, podižem dušu svoju.” (Ps 25,1, Ps 86,4, Ps 143,8). Bilo da doslovno podižemo svoje ruke ili ne, u samoj je srži molitve da podižemo svoje duhovne oči i srce k Bogu.
Za vrijeme iskrenog zastupanja ili intenzivnog duhovnog ratovanja možemo u privatnosti naše molitvene klijeti ili čak u javnosti (a da toga uopće nismo svjesni) fizički podići svoje ruke prema Bogu. “Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu hramu tvojem.” (Ps 28,2)
Autor: Wesley L. Duewel
