Jednog dana će svakoj bolesti doći kraj, pa i paraplegiji od koje autorica ovog teksta boluje. No, postoji nešto puno više zbog čega ona čezne za rajem?
Na jutro mog vjenčanja, moji pomoćnici su me položili na kauč u svadbenom salonu crkve kako bi me odjenuli u vjenčanicu. Podizali su i premještali moje paralizirano tijelo, pokušavajući me obući u nju, no nakon što su me položili u moja invalidska kolica, zastenjala sam.
Pogledala sam se u zrcalo: vjenčanica mi je izgledala preveliko. Neposredno prije nego što krenula prolazom u crkvi, buket mi je skliznuo s krila. Tada sam ugledala masni trag guma na rubu vjenčanice. Sve u svemu, nisam bila vizualno najupečatljivija mladenka.
Tada sam ugledala Kena naprijed. Okretao se, pokušavajući me pronaći. Lice mi se zažarilo, srce mi je počelo snažno udarati. Odjednom su moja kolica i nezgrapna haljina sa svojim mrljama nestale. Vidjela sam svog voljenog i više mi nije bilo važno kako sam izgledala. Jedva sam čekala da mogu prići naprijed, kako bih bila s njim.
Možda sam se osjećala neprivlačno, no ljubav koju sam vidjela na Kenovu licu, učinila je da sve to nestane. Bila sam čista i savršena mladenka. Takvu me on vidio i to je ono što me promijenilo.
Jedan pogled na Njega
Naš prvi pogled u našega Spasitelja možda sliči ovome trenutku. Samo jedan Isusov pogled potpuno će nas preobraziti. (1. Ivanova 3, 2) I zato sve u meni vapi: “Dođi, Gospodine Isuse.” Čeznem za slobodom od mrlja grijeha. Zašto ne bih? Isus se predao za mene „da on prikaže sebi slavnu crkvu, koja nema ljage ni nabora, ili što slično, nego da bude sveta i neokaljana.“ (Efežanima 5, 27)
Dao mi je prednost. Jer iako moja patnja često puta djeluje preplavljujuće, kao tada kada sam se vidjela u tom ogledalu, to je Božje najbolje sredstvo kojim me želio učiniti svetom. Moja nevolja izbacuje iz mog srca grijeh i sebičnost, usavršavajući me u savršenu mladenku. Nebo je sveto prebivalište u kojem ću biti predstavljena Isusu kao besprijekorna i bez mrlje. Moja patnja u tome pomaže.
Neki mi baš ne vjeruju. Misle da želim da se Isus vrati kako bih mogla iskočiti iz invalidskih kolica i ponovno hodati. Iako je jedno vrijeme to bila istina, desetljeća oslanjanja na Isusa u mojoj patnji produbile su moje čežnje za nebesima. Proslavljeno tijelo bit će lijepo, ali ja želim čisto srce. Želim biti sveta.
Stoga, kao i svaka mladenka koja čeka u nadi i ja se spremam, vjerujući da se „svatko tko Mu se nada, postaje čist kao što je On čist.“ (1. Ivanova 3, 3) Kako se mogu držati samih grijeha koji su prignječili mog Voljenog o njegov križ? Zašto bih dopustila zmiji da se savija oko mog srca, kad je Isus dao sve kako bi joj smrskao glavu? Moj je Spasitelj najljepši od deset tisuća, a Njegova je ljubav slađa od vina, pa nastojim živjeti „život ispunjen samokontrolom, pravednošću u današnje doba, čekajući našu blagoslovljenu nadu, pojavljivanje slave našega velikog Boga i Spasitelja Isusa Krista, koji se dao kako bi očistio za sebe narod koji posjeduje, koji je revan za činjenje dobrih djela.“ (Titu 2, 12–14)
Zbor uzdaha
Nisam jedina koja čezne za Kristovim povratkom. Ivan nam u Otkrivenju 22, 17 piše: „Duh i Zaručnica kažu: „Dođi.“ Vidim i zašto. Kao „jamstvo našeg nasljeđa“ (Efežanima 1,14), Duh tuguje kad Kristova zaručnica sramoti ime svoga Gospodina doktrinarnim iskrivljivanjima i moralnim neuspjehom. Čak se i svijet ruga kada:
„S prezirnim čuđenjem muškarci je gledahu bolno ugnjetavanu, raskolima razdvojenu, krivovjerjima ometenu.“
Kao što mladenka vapi da bude čista, tako to čini i zemlja. Razmislite o užasu i holokaustima koje je grijeh donio na svijet. Dijelim bol Duha kad vidim da djecu s invaliditetom u siromašnim zemljama prodaju u ropstvo ili ih dalje osakaćuju, nakon čega ona postaju jadni prosjaci. Zlostavljanje starijih osoba. Pobačaji zbog kromosomskih nepravilnosti. Čeznem zajedno s Duhom da Isus dođe i „spasi slabe i siromašne; izbavi ih iz ruke zlih.“ (Psalam 82, 4)
Naš izubijani i slomljeni planet i sve ono što na njemu živi; sve stvoreno, od izgladnjelih životinja do ogoljelih šuma; čak i cijeli svemir stoji na vrhovima prstiju, čekajući na ponovni dolazak Isusa u Božjoj slavi prikazanoj u Njegovim sinovima i kćerima. (Rimljanima 8, 19) O, dođi uskoro, Gospodine Isuse!
Da, čeznem za time da moj Spasitelj ubrza svoj povratak, ali itekako sam svjesna da „Gospodin nije spor u ispunjavanju svog obećanja, kako neki vjeruju, nego je strpljiv, ne želeći da bilo tko propadne, nego da se svi pokaju i dođu spasenju.“(2. Petrova 3, 9) Ako sam u svim svojim nevoljama okusila Božju dobrotu, kako tu istu dobrotu ne mogah podijeliti sa svojim bližnjima? Moj bi Zaručnik to želio i zato željno iščekujem Njegov skori povratak, dijeleći pritom Radosnu vijest što većem broju ljudi.
Taj velebni trenutak
Ako smo blagoslovljeni time što živimo u vrijeme Kristova povratka, doslovno ćemo Ga čuti kako odgovara na naš vapaj. Uskoro, možda prije nego što mislimo „sam Gospodin sići će s neba uz vapaj zapovijedi, glas arhanđela i zvuk trube Božje.“ (1. Solunjanima 4,16) Zaručnik dolazi!
Sada dolazimo do srži onoga zašto žudimo za Isusovim povratkom: to će biti završetak vjekova. Kristovo kraljevstvo bit će cjelovito. Njegovo neusporedivo ime opravdano. Grijeh, smrt, đavao i njegove horde, svi oni, suđeni i uništeni. Slava Isusa Krista ispunjava svemir dok On biva okrunjen za Kralja kraljeva. Zemlja i nebo bit će obnovljeni. Zbog svega ovoga lica nam se mogu zažariti i srca snažno kucati, jer ćemo u jednom trenutku biti proslavljeni. (1. Korinćanima 15, 51–52) Napokon ćemo shvatiti da je cjelokupan plan otkupljenja bio Očev način kako bi osigurao svom Sinu prekrasan dar: Njegovu besprijekornu Mladenku, Njegovo nasljedstvo i radost.
Milosrđe koje nas dovodi u naš dom
Stoga vapimo: „Dođi, Gospodine Isuse!“ Jer mi pripadamo Njemu i cijelu ćemo vječnost provesti slaveći slavu Njegove milosti. Milost koja nas je spasila od grijeha i održala u našoj slabosti. Milost koja nas je sigurno dovela u naš dom. (Efežanima 1, 6)
Sad, zamislite sa mnom veliko mnoštvo otkupljenih, prepuni radosti i prožeto svjetlošću. Okruženi anđeoskom vojskom, stisnut ćemo u skladu s velikom povorkom spašenih, koja prolazi kroz vrata izrađena bisera; beskrajno mnoštvo iz svih dijelova Zemlje i najudaljenijih obala oceana, svi u jednoj radosnoj paradi; bezbrojni naraštaji, svi podižu naše dijademe ispred Boga. “Aleluja!” Vikat ćemo. „Jer Gospodin, Bog naš, Svemogući vlada. Radujmo se i veselimo se i dajmo Mu slavu, jer je došao dan svadbe Jaganjčeve, Njegova je Mladenka spremna.“ (Otkrivenje 19, 6–7)
Stoga, ja se pripremam. Dakle, Maranatha, Gospodine Isuse! Dođi uskoro i ponesi svoju Mladenku preko svog praga, čineći pritom sve stvari, čak i nas, nove.
Autorica: Joni Eackerson Tada; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
