Nemoj ni pomisliti kako si ti kušan kao nitko drugi.
Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila (1. Korinćanima 10,13)
Riječ kušnja danas je izgubila svoje pravo značenje. Skloni smo je uporabiti na pogrešan način. Kušnja sama po sebi nije grijeh. Moramo se s njom suočiti, jer smo ljudska bića.
Ne biti kušan znači da smo već toliko osramoćeni pa smo ogavni. Ipak mnogi trpimo zbog kušnji od kojih nikad ne bismo trebali trpjeti. To je zato što nismo dopustili Bogu da nas podigne na višu razinu gdje bismo se suočili s kušnjama druge vrste.
Čovjekova narav, ono što ima u sebi, duhovni dio njegova bića, odlučuje što će ga kušati izvana. Kušnja odgovara naravi osobe koja je kušana i otkriva mogućnost njene naravi.
Svaka osoba doslovce određuje ili postavlja razinu svojih kušnji, jer će mu kušnje doći u skladu s razinom njegove unutarnje naravi koju može nadzirati.
PROČITAJTE: Kako nam kušnja otkriva Boga?
Kušnja mi ukazuje na prečace do ostvarenja mojih najviših ciljeva. Ne usmjeruje me prema onom što smatram lošim, već prema onome što smatram dobrim.
Kušnja je nešto što me zbunjuje za neko vrijeme, pa ne znam je li nešto ispravno ili nije. Popuštanje kušnji, znači da sam od požude stvorio boga, a sama kušnja postaje dokazom da me samo strah spriječio da ne upadnem već ranije u grijeh.
Kušnje ne možemo izbjeći; zapravo, one su bitne čovjekovom potpunom životu. Nemoj ni pomisliti kako si ti kušan kao nitko drugi. Ali ono kroz što ti prolaziš je zajedničko naslijeđe ljudskog roda, a ne nešto što nitko prije nije prošao.
Bog nas izbavlja od kušnji. On nam pomaže usred njih (Hebrejima 2,18 i 4,15-16).
Autor: Oswald Chambers
