Kada je kršćanin najviše sklon snu? Zar ne onda kada udobno živi i sve mu polazi za rukom? Nije li tako? Da mora svakodnevno nositi svoj teret pred prijestolje milosti, ne bi li bio budniji? Udobni putevi uspavljuju putnike.
Druga opasnost je ugodan duhovni život. Kršćanin nije spavao kada su se lavovi pojavljivali na njegovom putu, kada je gacao rijekom ili se borio sa Apolionom. Tek kada se popeo na pola puta i na vrhunac Poteškoća na brdu pa se zaustavio u ugodnoj sjenici, sjeo je i odmah zadrijemao na svoju štetu.
U začaranoj zemlji pušu ugodni povjetarci i uljuljkuju putnike u san. Sjeti se kako J. Bunyan piše: ”Stigoše do ugodne sjenice koja obećavaše putnicima ugodan odmor; bila je okrugla, okružena zelenilom, a okolo su bile klupe. Bila je u njoj i meka postelja na koju su umorni mogli leći. Sjenica se zvala »Prijatelj ljenjivaca« i napravljena je s namjerom da mami neoprezne, umorne putnike u svoju klopku.”
VIDI OVO: 10 upozorenja za uspavane kršćane
Ljudi na udobnim mjestima zatvaraju oči i lutaju u zemlji snova i zaborava. Stari je Erskine mudro rekao: ”Više volim kad đavo urliče nego kad spava”. Uzbuđena duša ne spava, kada smo smireni u samopouzdanju, tada smo u opasnosti da zaspimo. Učenici su zaspali nakon što su vidjeli Isusovo preobraženje na visokoj planini.
Čuvaj se kršćanine, razdragano raspoloženje je blizu kušnje. Budi sretan ali — ostani budan!
Autor: Charles Spurgeon
