Kada izgubimo voljenu osobu koja je vjernik, moramo se sjetiti važne istine koja nam pomaže nositi se s gubitkom.
Prije ili kasnije svi ćemo se morati suočiti sa smrću naših voljenih. Kršćani se pomiruju s ovom realnošću više nego većina, jer pripadamo većoj obitelji: Crkvi. U Kristovom tijelu, Bog nas blagoslivlja mnogom braćom, sestrama, očevima i majkama – svim dragim voljenima čija se duhovna veza s nama nikada neće prekinuti (Marko 3,31-35).
Svi se moramo suočiti sa smrću. Jednoga dana svi ćemo doći do vlastitog kraja, ali na tom putu također ćemo svjedočiti prijelazu naših voljenih prijatelja i obitelji iz ovog života u sljedeći. Smrt je stvarni neprijatelj – zastrašujući neprijatelj. „Posljednji neprijatelj koji se zbacuje bit će smrt“ (1. Korinćanima 15,26).
Gledam kako ljudi umiru preda mnom. Gubim prijatelje, mlade i stare. Smrt je uvijek ružna. I nema ništa loše u žalosti kad nastupi smrt. Sam Isus je plakao zbog smrti svog prijatelja Lazara (Ivan 11,35). Bog nas je dizajnirao tako da nam je smrt neprirodna. Stvoreni smo za život.
No, kada izgubimo voljenu osobu koja je vjernik, moramo se sjetiti važne istine koja nam pomaže nositi se s gubitkom. Žalost će nas neizbježno udariti, ali Božjom milošću, tuga nas ne mora nadvladati. Ta istina prodire u srž kršćanske vjere i nudi nam spoznaju osobe Krista, Bogočovjeka.
VIDI OVO: SMRT RODITELJA: 10 stvari koje su me zauvijek promijenile
Isus vas želi
U Ivanu 17,24 čitamo riječi koje bi iz pobliže i molitvene perspektive trebale biti vrlo blizu našim srcima kada voljena osoba umre. Pažljivo razmotrite:
„Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju moju slavu koju mi dade jer me uzljubi prije postanka svijeta.“
Kao čovjek, Isus ima određene želje. Imao je želje na zemlji, i dalje ima želje na nebu. Ovdje Isus ima želju koju obznanjuje Ocu. Kao što je često činio prije toga, govori o onima koje mu je Otac dao (vidi Ivan 6,37. 39; 10,29; 17,6. 9). Oni koje je Otac dao Isusu upravo su ovce za koje je Dobri Pastir položio svoj život (Ivan 10,11).
U velikosvećeničkoj molitvi u Ivanu 17, Isus moli Oca za svoje voljene ovce, i nastavlja se zauzimati za njih sve do današnjeg dana (Rimljanima 8,34).
A što Isus želi?
Želi da oni koji su njegovi budu s njime. Isus je potpuno sretan i zadovoljan dok vlada s neba, ali prema njegovoj molitvi u Ivanu 17, još uvijek ima određenu neispunjenu želju: da mu se oni koji su njegovi pridruže u domu kojeg je već pripremio za njih (Ivan 14,2-4).
Mi možda gubimo, ali Isus dobiva
Kada brat ili sestra umre u Gospodinu, prije svega se trebamo sjetiti da je Otac odgovorio na Isusovu molitvu. Bog vlada nad smrću naših voljenih, i ima svrhu koju možda nikada nećemo razumjeti (Ponovljeni zakon 32,39; Jakovljeva 4,15), ali se možemo držati istine da Isus moli Oca da dovede svoje ljude doma. Kada kršćanin umre, Otac odgovara svome Sinu na molitvu od prije gotovo dvije tisuće godina kada je molio noć prije nego što je dao svoj život za svoje ljude.
Možemo barem reći ovo: Kada voljena osoba umre, Isus dobiva mnogo više nego što mi gubimo.
Da, gubimo. Nikada više nećemo dijeliti slatko zajedništvo s bratom ili sestrom u ovom životu. Veličinu gubitka često ne možemo izraziti svojim riječima. No, gubitak nikada nije iznad Isusovih riječi: „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju moju slavu.“
VIDI OVO: Kako prihvatiti gubitak voljene osobe? Ovi savjeti će vam pomoći
Vječna radost iznad groba
Isus zna da ima slavu koja je daleko iznad svega što ovaj svijet može ponuditi. Zna da prava spoznaja njega vrijedi više od milijun svjetova. Zna da pogled na njegovu slavu nikoga neće ostaviti nezadovoljnim. Isus čezne da njegovi dragocjeni sveci uđu u istinsku, vječnu sreću s njime.
Svakako mnogo radosti kušamo u ovom životu, ali ništa se ne može usporediti sa čistom radošću nesmetanog zajedništva s Isusom. Predodređeni smo za neizrecivu radost u njegovoj prisutnosti.
Odgovor na molitvu
Kada izgubite voljenu osobu u Gospodinu, doista ste izgubili – barem za sada. No, taj brat ili sestra su dobili, a tako i Isus (Filipljanima 1,20-23). Možemo proliti dovoljno suza da napunimo kante, ali ti će potoci suza niz naše obraze zasjati s radošću kada shvatimo da smrt naših voljenih nije ništa manje nego odgovor na Isusovu molitvu.
Smrt drage nam voljene osobe u Gospodinu može predstavljati jedan od najtežih testova naše vjere. No, možemo li vjerovati da je našoj voljenoj osobi bolje sa svojim Voljenim? Hoćemo li vjerovati da Sin Božji žanje plod svoga djela za grešnike? Ako da, onda je naša žalost pobožna žalost, a Isus će pretvoriti našu žalost u veliku radost (Ivan 16,20).
„Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih“ (Psalam 116,15), a to može biti i nama kada se držimo nade da smrt nikada neće pobijediti (1. Korinćanima 15,54-55). Sam Isus se žalostio kako nikada ne bismo morali prolaziti beznadnu žalost kada se suočavamo sa smrću.
Na kraju, smrt je samo odgovor na Isusovu molitvu.
Autor: Mark Jones; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
