Jedino Isusu možeš vjerovati kada ti kaže ”volim te”. Izjave ljubavi od strane nekih osoba često to nisu. Vjerojatno ste se već uvjerili u to.
Često, oni koji su nam nanijeli najviše boli su bili oni koji su najviše govorili da nas vole.
Nevjerni suprug koji pjevuši: ”moja ženo, moj dragulju, volim te,” samo kako bi je poljubio u obraz i otišao u ljubavničinu postelju. Naizgled vjeran prijatelj koji se zakune: ”brate, volim te”, samo kako bi vam zabio nož u leđa prvom prilikom. Pretjerano emocionalno ovisna majka koja prozbori: ”to sam učinila zato što te volim, dijete moje”, dok mu u isto vrijeme ne dopušta disati.
Možemo zaključiti da je govoriti lako. Sve te lijepe riječi, koje označavaju privrženost mogu se svesti samo na: volim te. Usred sve ove rasipnosti lijepim riječima koje često puta ne znače ništa, kako možemo, kao što me je prijatelj pitao prije nekoliko dana, vjerovati ovim riječima kada dolaze sa usana našeg Spasitelja?
Ljubav s velikih visina
Odgovor, kojeg sam želio imati spremnog za svog prijatelja je ovaj: Isus svoju ljubav izgovara s veće visine. Vaš vam je Romeo možda pjevušio sa svoga tornja, samo da bi vas idućeg jutra napustio. Vaš vam je otac možda rekao da vas voli dok vas je ušuškavao u krevet, no nakon toga je otišao i više se nikada nije vratio. Vaš prijatelj je možda koračao zajedno s vama, možda ste uživali u onome što je izgledalo dobar, prijateljski odnos, no otišao je od vas i napustio vas je. No Isus svoju ljubav ne izjavljuje u podnožju vašeg dvorca, pored vaše postelje ili dok hoda zajedno s vama. Isus svoju ljubav izjavljuje s visina:
Spasitelj koji vas voli, to izjavljuje s visine, s brežuljka, na kojem je visio na križu. Spasitelj koji vas voli izjavljuje to s visina, Njegova krv kreira prizor ljubavi kojeg možemo vidjeti.
Isus nije šaputao da vas voli tijekom večere sa svijećama. Nije vam rekao da vas voli iz otmjenog apartmana. Nije vam s raja poslao ljubavnu poruku i cvijeće. Nije vam napisao pjesmu u oblacima. Isus se spustio dolje kako bi bio razapet.
Rekao je da nas voli, dok su čavli probijali Njegove ruke i noge i dok je bio razapet na križ zbog naših grijeha. Nije samo rekao da nas voli; umro je za nas, kako bi nam pokazao da nas voli na najsnažniji mogući način koji se može zamisliti: „A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“ (Rimljanima 5, 8)
Stoga, kako možemo znati da nas Isus zaista voli? Kako zaista možemo vjerovati da nas nikada neće napustiti? Pogledajmo na mjesto gdje Bog prikazuje svoju ljubav za grešnike. Svaka rana, svaki udarac, svaki čavao, sve što je pretrpio prikazuje Božju ljubav. Isus je radi svoje ljubavi prolio svoju vlastitu krv.
Ondje gdje je Isus dokazao svoju ljubav
Ne dopustite da zbog loših iskustava ostanete bez svog Dragulja. Ne dopustite da zbog grješnika ne vidite dokaze Isusove ljubavi. Isus nije vaša bivša djevojka. Isus nije vaša odsutna majka ili otac koji vas zlostavlja. Isus nije Juda Iškariot, osoba koja je došla kao prijatelj i koja je izdala poljupcem. Isus nije poput njih. Niti je poput nas. Isus je dobio izdajnički poljubac, naš poljubac i prihvatio je te čavle, naše čavle.
Njegova patnja nije bila samo u raspeću. Isusa je napustio Otac, dok je nosio naše grijehe. Zavapio je na križu: „Eli, Eli, lema sabahtani?” To će reći: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Matej 27, 46) Obični ljudi Mu nisu mogli nanijeti ovakvu bol. Biti napušten od strane svijeta, svog naroda, svojih učenika i na kraju najgore od svega: biti napušten od nebeskog Oca.
Sada razmislimo o ovome: je li Isus trpio tu agoniju, položio svoj život, pio iz kaleža suda, samo kako bi nas napustio kao što su to učinili obični grješnici, koji su nas napustili u prošlosti? Je li Isus prešao pustoš gnjeva, ubio Velikog Zmaja i pridobio svoju Mladenku, s namjerama da se s vremenom razvede od nje?
O, kako Isus voli
Kada gledamo na križ i kada Isusa poistovjećujemo s nevjernom, ljudskom ljubavlju, time Ga obezvrjeđujemo. Drugi su vas možda napustili, On nije. Drugi su možda prekršili svoja obećanja, Isus nije. Drugi su vas prestali voljeti, On nije.
Izgubljena dušo, vrati se u dom Božje ljubavi. Voljeni sveče, utopli se plamenom Njegove ljubavi.
Spasitelj je izgradio vječni spomenik sjećanja svoje ljubavi povrh brežuljka. S tih visina, Isus je dokazao da Mu se može vjerovati. Uzvisio je svoju riječ ljubavi predavši svoje izubijano tijelo. Njegova riječ stoji daleko iznad pitanja kao što je njegovo tijelo sada izvan dosega rimskog koplja.
Isusu se može beskonačno vjerovati. Možemo Mu povjeriti čak i našu ljubav.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala DesiringGod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
