Kada čovjeku ili ženi prepustimo mjesto koje samo Bog u našem životu treba zauzimati, čeka nas gorko razočaranje.
Ubrzo će nam biti jasno da su i najbolji ljudi u najboljem slučaju samo ljudi. Premda mogu posjedovati neke dobre kvalitete, svejedno su njihova stopala od željeza i gline. Ovo može zvučati kao cinizam, ali nije tako. To je realnost.
Kad su osvajači prijetili Jeruzalemu, Judejci su priklonili svoju nadu u oslobođenje Egiptu, a Izaija ih je javno prekorio zbog pogrešno usmjerenog povjerenja, rekavši: “Evo, ti se sada pouzdaješ u štap od te slomljene trske – u Egipat – koji, ako se čovjek na nj nasloni, uđe mu u ruku i probode je. Takav je faraon, kralj egipatski svima koji se u nj pouzdaju” (Izaija 36,6).
A Jeremija je kasnije u sličnim okolnostima rekao: “Ovako veli Gospod: ‘Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka i tijelo postavlja sebi za mišicu, a srce se njegovo odvraća od Gospoda'” (Jeremija 17,5).
Psalmist je pokazao istinski uvid u ovo pitanje kad je napisao: “Bolje je utjecati se Gospodu nego se uzdat’ u čovjeka. Bolje je utjecati se Gospodu nego se uzdat’ u knezove” (Psalam 118,8-9). I još: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega u kojemu nema spasenja. Ispusti li dah svoj, u zemlju se svoju vraća; u dan onaj propadaju sve namisli njegove” (Psalam 146,3-4).
Naravno, moramo razumjeti da se u izvjesnom smislu trebamo pouzdavati jedni u druge. Što bi, na primjer, bio brak bez određene mjere povjerenja i poštovanja? U poslovnom svijetu upotreba čekova kao platežnog sredstva utemeljena je na sustavu obostranog povjerenja.
Pouzdajemo se u liječnike da će ispravno dijagnosticirati bolest i propisati lijek. Pouzdajemo se u naljepnice na limenkama i pakovanjima u trgovinama živežnih namirnica. Bilo bi gotovo nemoguće živjeti u nekom društvu bez određenog povjerenja u naše bližnje.
Opasnost nastupa onda kad se pouzdajemo da će čovjek učiniti ono što samo Bog može učiniti – kad maknemo Gospodina s prijestolja i na njegovo mjesto postavimo čovjeka.
Svatko tko izgura Boga iz svoje osjećajne sfere, tko zauzme njegovo mjesto kao objekt našeg pouzdanja, tko prigrabi bilo koje od njegovih prava ili povlastica u našem životu, sigurno je da će nas gorko razočarati. Bit će prekasno kad shvatimo da čovjek nije bio vrijedan našeg pouzdanja.
Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com
