Bog na svoj način učini čudo koje nismo ni tražili. Ne radi se o dobivanju onoga što želimo; riječ je o tome da nam Bog daje ono što mi očajnički treba: Njega samog.
Bezbroj operacija tijekom djetinjstva. Cjelogodišnji ostanci u bolnici. Verbalno i fizičko zlostavljanje od strane školskih kolega. Više pobačaja u mladosti. Neočekivana smrt djeteta. Progresivna bolest koja onesposobljava. Neizdrživa bol. Izdaja. Muž koji me je ostavio.
Da je do mene, ja bi svoju priču napisala drugačije. Niti jedna od ovih fraza ne bi bila dio nje. Svaka linija predstavlja nešto teško. Izjeda jetricu. Mijenja život.
Ali sada, gledajući unatrag, ne bih izbrisala ni jednu liniju.
Iskreno, samo gledajući unatrag mogu dati ovako snažnu izjavu. Kroz sve te razorne događaje molila sam Boga da me izbavi. Da mi spasi dijete, da preokrene moju bolest, da mi muža dovede natrag. Svaki put Bog je rekao ne.
Umjesto izbavljenja
“Ne”, nije bio odgovor koji sam željela. Bila sam u potrazi za čudesnim odgovorom na molitvu, za povratkom u normalnost, za olakšanjem od boli. Htjela sam onu vrstu milosti koja će me izbaviti iz svih mojih okolnosti.
Bog mi je, u svojoj milosti, dao milost koja održava.
Isprva sam je odbacila kao nedovoljnu. Htjela sam oslobođenje. Ne potporu. Htjela sam da bol prestane, a ne da me On kroz bol drži. Bila sam baš kao i Izraelci koji su se radovali Božjoj milosti izbavljenja pri rastavljanju Crvenog mora, ali su bili ogorčeni prema milosti koja ih je održavala kad im je Bog pružio kruh s neba.
Sa svakom tugom ja sam htjela čudo poput onog iz Crvenog mora. Čudo koje će začuditi svijet, nagraditi me za moju vjernost, moj život učiniti predivnim. Nisam željela kruh s neba.
Ali Bog je znao bolje. Svaki dan, On je nastavio da stavlja kruh s neba preda me. Isprva, prigovarala sam. Činilo se drugorazrednim. Nije to bila gozba koju sam zamislila. To je bilo blago i monotono. No, nakon nekog vremena, počela sam osjećati okus kruha s neba, prihvatila sam ga, i uživala u njegovoj slatkoći.
Nešto puno dublje
Ovaj kruh s neba, ova milost koja održava je ono što me je održalo. Ona me je vratila u život kad sam bila slaba. Ona me je bacila na koljena. I za razliku od milosti otkupljenja, koja me je kada sam je primila nehotice odvela u veću neovisnost od Boga, milost koja održava me je za njega vezala. Trebala sam ga svaki dan. Kao kruh s neba, milost je bila nova svakog jutra.
Bog me je izbavio i odgovorio na neke molitve uz glasno “DA” na nevjerojatne, nadnaravne načine. Na njih se osvrćem sa zahvalnošću i divljenjem. No, nakon što su molitve bivale odgovorene, vratila bih se natrag svom svakodnevnom životu, često je manje ovisna o Bogu. Ali odgovori “ne” ili “čekaj”, kao i oni odgovori koji stižu u neprimjetnim stupnjevima s vremenom su ostavili daleko dublji dojam u mojoj duši. Oni su me spojili s Darovateljem, a ne s Njegovim darovima. Oni su me prisilili da Ga tražim. A tražeći Ga sam otkrila prisnost zajedništva s Njim.
Usred moje najdublje boli, u tami, Božja prisutnost je bila je više nego jasna. Kroz mučne borbe, On mi govori. On me tješi kroz Njegovu riječ. On mi šapće u mraku, dok budna ležim na suzama umrljanom jastuku. On u svojoj ljubavi nada mnom pjeva lijepe pjesme.
Radovanje Njegovom kruhu s neba
Isprva, samo želim da agonija ode. Ne radujem se u tom trenutku. Ne radujem se uopće. Ali, kako se držim Boga i Njegovih obećanja, On me podupire. Radost je u početku nedostižna. Ponekad dobijem mah oduševljenja, ali je to uglavnom sporo i postupno.
Ipak, s vremenom, shvaćam da imam neopisivu radost. Ne radost u mojim okolnostima, već u Bogu koji se toliko srdačno brine za mene. Jesti svakodnevan, neukusan, ponekad i nepoželjan kruh s neba stvara radost koja nadilazi moju najluđu maštu.
Shvatila sam da radost koja se često rađa iz patnje nikada ne može biti oduzeta; samo se obogaćuje tijekom vremena. Moje okolnosti je ne mogu umanjiti. Ona stvara trajan plod poput izdržljivosti, karaktera, i nade. Ona me privlači Bogu na načine koji oduzimaju dah. Ona postiže razinu slave koja je iznad svake usporedbe.
Još uvijek usrdno molim za oslobođenje, za mnoge stvari koje žudim vidjeti promijenjenim, kako u mom životu tako i u svijetu. To je ispravno. To je biblijski. Moramo svoje zahtjeve uznijeti Bogu.
Ali koliko god da čeznem za izbavljenjem, za milošću koja izbavlja, vidim izuzetan blagoslov u milosti koja održava. Ne radi se o dobivanju onog što želim; riječ je o tome da mi Bog daje ono što mi očajnički treba: Njega samog.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.
