Svi se mi u nekom trenutku borimo sa strahom i strepnjom da se možda Bog nije potpuno i konačno pozabavio našim grijehom. Kada Bog oprosti naše grijehe, gdje oni završe?
Kod mnogih postoji taj osjećaj osude koji jednostavno ne nestaje. Progoni nas i želi da vjerujemo da jednostavno ne postoji način na koji bi nas Bog mogao gledati s ljubavlju i odobravanjem.
Čuo sam ljude kako govore stvari poput:
“Nitko ne može biti tako velikodušan i milostiv, čak ni Bog. Mora postojati granica i Njegovom strpljenju, zar ne?”
Ili,
“Stalno čujem taj glas u svojoj glavi koji kaže da je oprost za sve druge, ali ne i za mene.”
Kada Bog oprosti naše grijehe, gdje oni završe?
Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare! Prešutjet` sam htio, al` kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k`o za ljetnih žega. Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: “Priznat ću Jahvi prijestup svoj”, i ti si mi krivnju grijeha oprostio. (Psalam 32, 1-5)
Biblija ima toliko načina da kaže što Bog čini s našim grijesima kada ih oprašta. Evo nekih u nastavku.
1. Otpušteni su
Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1. Ivanova 1, 7)
Čisti smo.
Pročitajte početak Psalma 51. i vidite kako je David žudio biti čist. Rečeno nam je da se to dogodilo nakon njegova grijeha s Bat-Šebom i njegova krivnja ga je uništavala. Poznajem žudnju za čistoćom, a kladim se da i vi to znate.
2. Prikovani su
Bog je “izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.” (Kološanima 2, 14). Svaki put kada vidite križ, zamislite svoje grijehe pribijene na stup. Isus je za njih platio svojom krvlju.
3. Uklonjeni su od nas
“Koliko je istok udaljen od zapada, toliko je uklonio grijehe naše od nas.” (Psalam 103, 12). Dakle, koliko je to daleko? Mislim da je odgovor “beskonačnost”.
4. Zakopani su
“Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše!” (Mihej 7, 19)
Divna Corrie ten Boom citirala bi ovaj stih i rekla: “On zakopava naše grijehe u dubine oceana i podiže znak ‘ovdje je zabranjeno pecanje’.”
5. Zaboravljeni su
“Vaših se grijeha i bezakonja više neću sjećati” (Hebrejima 8, 12 i 10, 17, citirajući Jeremiju 31, 34). Kako je ovo dobro! Nikad više nećeš vidjeti svoje grijehe!
Možemo se radovati …
Gospodin je rekao svojim učenicima: “Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte jer su vaša imena zapisana na nebu” (Luka 10, 20). To je razlog za radost, prijatelju!
Srećem puno ljudi u crkvi koji su uvijek pognute glave. Kažem im da se nasmiješe . Iznenadili biste se koliko ljudi – čak i u crkvi! – kaže: “Ne smijem se.” Pitam ih: “Ne smiješ se? Vjeruješ li da si spašen?” (Oni kažu jesu.) “Onda bi se trebao hihotati – ja sam spašen! Moji grijesi su nestali! Moje je ime zapisano u Knjizi života! Idem u raj!”
