Tamo negdje oko svoje 19. godine prvi puta sam posjetila nacionalni park Yellowstone. S obzirom da sam bila tako mlada nisam znala što mogu očekivati. Pregršt divljeg života, ogromne planine i ljepote koje sam tamo vidjela su me zapanjile. Ipak, bila je jedna stvar koja me razočarala – Stari Vjerni (”Old Faithful”). Očekivala sam da ću vidjeti neobičan prikaz snage i moći. S obzirom da sam već vidjela nekoliko gejzira u erupciji, moja očekivanja za Starog Vjernog su bila visoka.
Umjesto da me ovaj dio pejsaža zadivio, ostala sam razočarana. Propustila sam vidjeti istinsku ljepotu jer sam tražile pogrešne ”vrste” ljepote. Stari Vjerni je jedan od onih gejzira čija erupcija izgleda dosta predvidivo. Prema internetskoj stranici Yellowstonea, „poznati gejzir dnevno eruptira oko 20 puta, erupcije se mogu predvidjeti s 90%-tnom točnošću unutar vremena od 10 minuta“. Imala sam pogrešna očekivanja i kao rezultat toga propustila sam one prave kvalitete Starog Vjernog.
Činimo li isto s Bogom?
Često očekujemo od Boga da nam pruži zemaljska zadovoljstva i ljutimo se na Njega kada stvari ne idu onako kako smo si mi zamislili. Umjesto da naša očekivanja budu usmjerena na nebesko ona su često puta usmjerena na ovozemaljsko. Ipak, sve ono za čime žudimo na ovome svijetu će kad-tad izgubiti na svojoj vrijednosti. Možemo izgraditi dobro ime za sebe koje se može izgubiti nakon nekoliko generacija. Možemo marljivo raditi kako bismo stekli velika bogatstva da bismo sve to izgubili ako dođe do promjene državnog poretka ili ako to iduća generacija potroši. Sve što je zemaljsko će proći, no ono što je nebesko uvijek zadržava svoju vrijednost.
U vremenu Staroga zavjeta Izraelci su se nadali da će Mesija doći i osloboditi ih rimskoga ropstva te da će Izraelu povratiti njegovu prijašnju slavu. Očekivali su ratnika poput kralja Davida koji će imati bogatstvo poput onoga koje je imao kralj Salomon. Očekivali su nekoga tko bi osnažio položaj njihovoga naroda u svijetu.
Isus nije bio ono što su očekivali. Ono što su oni željeli bilo je ovozemaljsko, ali ono što je Isus nudio bilo je vječno.
Farizeji i saduceji nisu Isusa prepoznali kao Mesiju već kao prijetnju njihovoj moći. Isusovi učenici često puta nisu razumjeli svrhu Njegova Kraljevstva. Ivan i Jakov željeli su sjediti sa Isusove lijeve i desne strane. Petar je u vrtu isukao mač, spreman za bitku. Kada je Isus dopustio da ga uhite, njegovi učenici su se razbježali u sumnji i razočaranju.
Nakon Isusova uskrsnuća Lukino Evanđelje (24, 18-21) bilježi susret sa uskrslim Gospodinom:
„te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana? A on će: “Što to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo“.
Nakon što je Isus dopustio da bude izrugivan, prebijen i okrutno ubijen, Njegovi učenici bili su jako zbunjeni. Umjesto da vide kako Isus dolazi na vlast oni su Ga gledali kako umire ponižavajućom smrću. Nadali su se da će On spasiti zemaljski Izrael i bili su razočarani.
Evanđelje dalje nastavlja:
„A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe. A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu“. (Luka 24, 21-27)
Što je ono što mi očekujemo od Boga? Zašto to očekujemo? Jesu li naša očekivanja u skladu s učenjima iz Riječi? Ako ne vidimo da se naša očekivanja ispunjavaju u našim životima kakvog će to imati utjecaja na našu vjeru? Hožemo li i dalje ostati vjerni Bogu – i u prosperitetu i u patnji i hoćemo li vjerovati u Njegov savršeni plan?
Evo ono što Bog obećaje i ono što bismo trebali očekivati ako smo u Kristu:
– Spasenje od vječne smrti i patnje. (1. Solunjanima 5, 9; Hebrejima 5, 9)
– Mir koji nadilazi svako razumijevanje svijeta. (Filipljanima 4, 6-9)
– Milost. (Titu 3, 4-8)
– Duha Svetoga. (Djela 2, 38-39; Efežanima 1, 13-14)
– Neopisivu radost. (1. Petrova 1, 7-9)
– Vječni život. (1. Ivanova 2, 25; Ivan 3, 16; Galaćanima 6, 8)
– Kraljevstvo koje ne može nestati. (Hebrejima 12, 28)
Ovo su obećanja koja se često ponavljaju u Pismu. Molim vas da malo zastanete i da kliknete na poveznice kako biste pročitali ove stihove. Trebamo zapamtiti ova obećanja jer se radi o darovima danim od Boga.
Što Bog ne obećaje?
– Zemaljsko bogatstvo
– Zemaljsko zdravlje
– Zemaljski prosperitet
– Zemaljsku udobnost
– Zemaljske veze
– Neprestanu sreću
– Apsolutan uspjeh na zemlji
Ako je Bog zaista obećao sva ova obećanja svojim učenicima, zašto ih onda apostoli i zemaljski kršćani nisu dobili? Zašto imamo velik broj kršćana koji izdržavaju teškoće zbog Evanđelja? Zašto su kršćani ismijavani i mučeni zbog toga što ispovijedaju svoju vjeru u Krista? Zašto i dalje patimo ako nam je Bog obećao prosperitet u ovome životu?
Daje li nam Bog sve što trebamo? Da! I često puta puno više od toga!
„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas“. (1. Petrova 1, 3-4)
Testira li nas ikada Bog i dopušta li da prolazimo kroz patnju kako bi nas osnažio? Da. Nećemo uvijek moći razumjeti načine na koje Bog funkcionira iz razloga što je Njegov um neograničeno veći od našega. Ponekad naše patnje nastanu zbog naših loših izbora ili nedostatka motivacije. Ponekad sami uništimo svoj uspjeh. No uglavnom patimo zbog toga što 1) nismo svemoćni i 2) živimo u palome svijetu. Obećana Zemlja za nas nije ovdje; ona je sa Gospodinom na nebu. Ovaj svijet je obično putovanje kroz divljinu i uvijek bismo se trebali kretati prema naprijed. Nemojmo stavljati svoja očekivanja u ovaj propadajući svijet. Umjesto toga, stavimo ih u nešto puno veće.
„Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno“. (2. Korinćanima 4, 16-18)
Autorica: Elihu Anderson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thecourage.com
