Jučer sam prvi put koristila uslugu online narudžbe iz moje trgovine. Bilo je čudesno.
Ozbiljno, noćas sam par puta kliknula, a netko drugi je obavio sve dok sam spavala. Netko tko nije morao navlačiti dvoje djece sa sobom dok traže svoje i žale se na mliječnim proizvodima da im je prehladno. A onda, kad sam se odvezla do vrata za podizanje namirnica – u vrijeme koje sam odabrala – netko drugi je sve vrećice stavio u moj kamionet. Nisam morala pomaknuti prst.
Sve je bilo tako jednostavno, tako prikladno, sve na zahtjev. Izgleda da je to novi američki način.
Naručimo što god trebamo s bilo kojeg mjesta na svijetu, a FedEx nam isporuči dva dana kasnije. Kontroliramo naše televizijske programe, našu glazbu, naše podcaste – kad god hoćemo, koliko god hoćemo.
Čak ne moramo više stajati iznad vrućeg štednjaka kako bismo napravili obrok. Ubacite sve u mikrovalnu, pritisnete nekoliko tipki, i eto ga! Dvadeset minuta kasnije, večera je na stolu.
Danas možemo naručiti toliko toga da lako zaboravimo da Bog ne djeluje na taj način.
Jeste li se ikada molili za nešto, ali dobili nešto drugo? Kao da Bog nije dobro pročitao vašu narudžbu.
Molimo za sunce, ali Bog donese kišu. Molimo za zdravlje, ali Bog dopusti gripu, dijabetes, rak. Molimo da Bog zaštiti nas i naše voljene, ali ponekad se dogode tragedije i nepravde.
I želimo znati zašto.
Ali Bože, to nije ono što sam tražio! Pogrešno si primio moju narudžbu! Kako si mi to mogao učiniti?
Možda je došlo vrijeme da se podsjetimo na temeljnu istinu naše kršćanske vjere.
„Ili koji bi od vas čovjek, ako sin njegov u nj zaišće kruha, dao mu kamen? I ako zaišće ribu, zar bi mu dao zmiju? Ako dakle vi, koji ste zli, znate dobre darove davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš, koji je na nebesima, davati dobra onima koji u njega išću!“ (Matej 7,9-11).
Pravo pitanje ovdje nije zašto, nego koja je definicija dobra? Za nas, rak nije dobar. Financijska poteškoća nije dobra. Zlostavljanje, automobilske nesreće, gubitak voljene osobe – ništa od toga nije dobro. Slama nas. Uništava iznutra. Ipak, Bog to dopušta! Čak i zapovijeda. Je li to djelo dobroga Boga?
Pa razmislite na ovaj način. Što ako bismo znali ono što Bog zna? Što ako bismo mogli vidjeti kako se naši životi, naše borbe i naše pobjede, ono što nas uništava i ono što nam donosi radost, nekako savršeno uklapa u Božji sveobuhvatni plan za svemir kao cjelinu? Za vrlo dobru svrhu.
Bismo li onda to željeli? Bez obzira koliko boli?
Ludo – ali da. Zapravo bismo željeli.
U Mateju 7,11 riječ „dobro“ dolazi od grčke riječi agathos, što znači „prirodno dobro, dobro u naravi, dobro bilo da se vidi ili ne.“ Dakle, bol nije dobar osjećaj. Žalost nije dobar osjećaj. Ne kad smo usredotočeni na sebe i naš komadić kozmičke pite. Ipak, Bog je i dalje – nekako, na načine koje ne možemo shvatiti – dobar. Stoga, kao Kristovi sljedbenici, naš je posao i naša privilegija da mu vjerujemo, pouzdamo se u Njega i oslanjamo se na Njega – bilo da ga razumijemo ili ne.
„A vjera je osnova onoga čemu se nadamo, dokaz stvarnosti kojih ne vidimo“ (Hebrejima 11,1).
Razmislite o tome. Što ako naša bol nije samo za nas? Što ako igra značajnu, osmišljenu ulogu od Boga u vječnosti za cijelo nebesko kraljevstvo? Možemo li naći samo malo utjehe u tome? „Jer neznatnost naše časovite nevolje donosi nam još obilnije vječno breme slave“ (2. Korinćanima 4,17).
Jednoga će dana sve Božje odluke imati smisla, a naša će se nada u Gospodinu dokazati ispravnom. Do tada živimo po vjeri, a ne po gledanju. Na način na koji takvo uvjerenje uklanja pritisak. Ne trebamo imati sve odgovore. Samo se trebamo pouzdati.
Zar se ne pouzdajem da će totalni stranac obaviti kupnju namirnica umjesto mene? Kako onda ne mogu položiti toliko više vjere u Boga koji je savršen, sveznajući, vječno pun ljubavi, čija me milost spasila?
U svakom slučaju nastavimo koristiti prednosti moderne tehnologije i praktičnosti. Volim svoju mikrovalnu koliko i buduću automatsku pomoćnicu. Ali ne dopustimo našoj kulturi na zahtjev da narušava naše shvaćanje Boga.
On zna što trebamo i kad trebamo. Zna to bolje nego mi. Što znači da kada sljedeći put naručimo sunce, a On nam donese kišu, pokušajmo nešto ludo.
Zahvalimo mu na kiši.
Autorica: Betzy Kopitzke; Prijevod: Vesna L.; Izvor: TheCourage.com
