Molimo se Bogu sa željom da odgovori na naše molitve, ali ono što najviše volimo je kada se On slaže s našim zahtjevima i kaže “da”. Što kada Bog kaže “ne” na našu molitvu?
Kao dobar Otac, Bog nam neće dati ono što nije dugoročno najbolje za nas. Božji “da” grade našu vjeru i pouzdanje u Njega, ali kako da odgovorimo kada On kaže “ne”?
Nekoliko puta u Svetom pismu Bog nije učinio kako je netko tražio. On je Bog i može vidjeti stvari koje mi ne možemo vidjeti. Kralj David molio je Boga za život svog i Bat-Šebinog malog sina. David je danima postio i molio, ali je sedmog dana dijete umrlo (2. Samuelova 12,16.18). Bog je rekao “ne”. David je odgovorio na način koji je primjer svima nama. Prihvatio je da je ono što je Bog učinio ispravno i dobro te “uđe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kući, zatraži da mu dadu jela; i jeo je.” (stih 20). Nadao se drugačijem ishodu, ali Bog je Bog i ima pravo donositi odluke o životu i smrti. U svojoj tuzi, David nije postao ogorčen prema Njemu. Davidov odgovor na Božje “ne” bilo je dublje obožavanje i predaja, čak i u njegovoj boli.
Novi zavjet daje više primjera kada je Bog rekao “ne” svojim slugama
Apostol Pavao je trebao proputovati cijelu Malu Aziju da propovijeda, ali Bog je rekao “ne” (Djela 16, 6-9). Pavao je mislio da je razumio Božji plan. Vjerovao je da će nastaviti u Aziji, ali Duh Sveti je rekao “ne”. Stoga je napustio Malu Aziju i otišao u Makedoniju. Ondje je pokrenuo crkve koje su utjecale na cijeli svijet. Njegov odgovor na Božje “ne” bila je trenutna poslušnost i promjena smjera.
U svom osobnom životu, Pavao je bio mučen onim što je nazvao ” trn u tijelu” (2. Korinćanima 12, 7). Tri puta je molio Gospodina da mu uzme ovaj “trn”, ali On je rekao “ne”. U ovoj kušnji Pavao je naučio živjeti od Božje milosti i kroz poteškoće živjeti za slavu Božju. Njegov odgovor na Božje “ne” bio je hvalisanje svojom slabošću (stih 9). Umjesto da odustane od službe za Boga i bude frustriran, Pavao je odlučio uživati u “u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.” (stih 10)
Ono što učimo iz biblijskih primjera jest da Bog nikada ne prestaje biti Bog. On je suveren : “Ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije! Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji (…) Rekao sam – ispunit ću, naumio sam – izvršit ću.” (Izaija 46, 9–11)
Bezbroj puta Bog može reći “da” našim zahtjevima jer se uklapaju u plan koji On razvija u našim životima (Rimljanima 8, 28). Rekao je “da” na Mojsijev zahtjev da vidi Njegovu slavu (Izlazak 33, 17). Rekao je “da” Salomonovom zahtjevu za mudrošću (1. Kraljevima 3, 11-13). I Isus je rekao “da” svakome tko je od Njega tražio iscjeljenje i pomoć (Matej 8, 16). No, naši zahtjevi ispunjeni vjerom ne zamjenjuju Božju suverenu vladavinu. Kada bi bio vezan našim molitvama, kao što neki uče, On bi zapravo prestao biti Bog, jer mi bismo bili bogovi koji bi Mu diktirali što da učini.
Bog će često reći “ne” stvarima za kojima čeznemo da se dogode
Oni s nezrelom vjerom ponekad ovo koriste kao izgovor da ga potpuno napuste: “Bog me nije izliječio od moje bolesti.” “Bog nije spasio moj brak.” “Bog mi nije dao posao koji sam trebao.” Ako je naše gledište da je Bog dužan ispuniti naše zahtjeve, tada ćemo biti užasnuti kada Bog nešto ne učini za nas. Mi biramo hoćemo li dopustiti da Božje “ne” uništi našu vjeru ili gradi.
PROČITAJTE: Bog voli odgovarati na molitve, ali ne način na koji mi to očekujemo
Često smo u razdobljima kada Bog kaže “ne” prisiljeni ozbiljnije težiti Bogu. On kaže “ne” kada je to dio Njegovog većeg plana. On kaže “ne” kada naš nedostatak vjere ukazuje na to da doista ne vjerujemo da je On onaj za kojeg se predstavlja (Hebrejima 11, 6). On kaže “ne” kada su naši zahtjevi ukorijenjeni u sebičnosti (Jakovljeva 4, 3) ili kada bi nam “da” naštetilo. I On kaže “ne” kada, poput Pavla, moramo naučiti da nam je Njegova milost dovoljna.
Ponekad stvari ispadnu drugačije od onoga što smo zamislili ili planirali. U konačnici, naši životi pripadaju Njemu, a ne nama samima. A Njegovi planovi, čak i kada se čine teškima, najbolji su planovi za ovaj i sljedeći život.
