Kad se to dogodi, moramo učiniti kao Josip i Marija – vratiti se na mjesto gdje smo Ga zadnji put vidjeli.
“Pretpostavljajući da je on među suputnicima, odoše dan hoda.” (Luka 2,44)
Kad je Isusu bilo dvanaest godina, njegovi roditelji i on pošli su iz Nazareta u Jeruzalem na proslavu blagdana Pashe. Najvjerojatnije su putovali s velikom skupinom ostalih hodočasnika.
Bilo je neizbježno da se dječaci iste dobi sprijatelje tijekom blagdana. Stoga su na povratku u Nazaret Josip i Marija pretpostavili da se Isus nalazi s drugim mladim ljudima negdje u karavani. Ali njega nije bilo. Ostao je u Jeruzalemu. Putovali su cijeli dan prije nego što su primijetili da ga nema. Tada su se morali vratiti i potražiti ga u Jeruzalemu gdje su ga našli nakon tri dana.
U ovome je i pouka za sve nas. Moguće je da pretpostavimo kako je Isus s nama u društvu, a da on to ne bude. Možemo misliti da hodamo u zajedništvu s njime, a zapravo se grijeh postavio između naše duše i Spasitelja. Duhovni pad je potajan. Nismo svjesni svoje hladnoće. Mislimo da smo isti kao što smo uvijek bili.
Ali drugi ljudi primjećuju. Po načinu kako govorimo mogu vidjeti da smo se udaljili od svoje prve ljubavi i da su svjetovni interesi nadvladali one duhovne. Oni mogu otkriti da se hranimo porilukom, lukom i češnjakom iz Egipta. Primjećuju da smo postali skloni kritici dok smo nekoć bili puni ljubavi i susretljivosti. Primjećuju da koristimo jezik ulice umjesto jezik Siona.
Znali to oni ili ne, izgubili smo svoju pjesmu. Sami smo nesretni i jadni te želimo i druge učiniti jadnima. Čini se da ništa ne ide kako treba. Novac curi iz naših džepova. Naše svjedočenje za Spasitelja slabo djeluje na druge. Oni ne primjećuju baš neku razliku između sebe i nas.
Obično je potrebna nekakva kriza da nam otkrije da Isus nije s nama u društvu. Moguće da čujemo kako nam Božji glas govori kroz neku nadahnutu propovijed. Ili nas prijatelj obgrli svojom rukom i suoči nas s našim jadnim duhovnim stanjem. Ili nas bolest ili smrt drage osobe ili neka tragedija dovedu pameti.
Kad se to dogodi, moramo učiniti kao Josip i Marija – vratiti se na mjesto gdje smo ga zadnji put vidjeli. Moramo se vratiti na mjesto gdje je neki grijeh prekinuo zajedništvo s njime. Ispovijedajući i odbacujući svoje grijehe nalazimo oproštenje i ponovno započinjemo putovati s Isusom u svome društvu.
Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com
