Možda ste zatečeni nekom neočekivanom situacijom i ne znate kako dalje. Zabrinuti ste … Što učiniti kad ne znate što učiniti?
Nekad se na naš život nadviju tamni oblaci nevolja. Sotona želi da se osjećamo zabrinuto, umorno, napadnuto … Nemamo nijednu strategiju, ideju ili plan što učiniti.
“O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te.” (2. Ljetopisa 20, 12)
Jošafatove riječi često mogu biti naše. Poput njega možemo reći: “Bože, mi ne znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te.” Suočen s bitkom neprijatelja, koja se činila prevelikom za prevladavanje, Jošafat je bio u iskušenju da se prepusti obeshrabrenju i strahu. Naime, Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana zaratiše na Jošafata. Poput nas, Jošafat se uplašio i odmah počeo tražiti Boga te oglasio post po cijeloj Judeji.
Pa, što učiniti kad ne znate što učiniti? Jošafatov je primjer dobar za slijediti.
Moramo moliti
Dobra vijest je da vas Bog čuje i želi vam pokazati što učiniti u svakoj krizi. Jošafat i svi Judejci su stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima (2. Ljetopisa 20, 13). Stajali su i čekali. Molili su, jer su vjerovali da je Jahve onaj koji čuje vapaje svoga naroda i odgovara na njih.
Čvrsto stajati u vjeri
Bog Jošafatu izgovara ohrabrujuće riječi. Daje obećanje da će biti uz svoj narod. Bez obzira na vojnike i opremu, Božji ljudi su imali adut – Bog je bio na njihovoj strani.
“Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziđite pred njih, i Jahve će biti s vama!” (2. Ljetopisa 20, 17)
Kada su krenuli u ovu neobičnu bitku, Jošafat ih je podsjetio da obuku svoj oklop – vjeru:
“Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!” (2. Ljetopisa 20, 20).
Slaviti Boga
Srce neobične borbene strategije bilo je pjevanje. Jošafat je naredio pjevačima da dođu u prve redove bitke.
Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: “Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova!” Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Bog podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni.Kad su počeli pjevati i hvaliti, Gospodin je postavio zasjede ljudima Amona i Moaba i brda Seira koji su napali Judu, a oni su poraženi. (2. Ljetopisa 20, 21-22)
Pobjeda je izvojevana veličanjem Boga. Slavljenje Boga je moćno oružje kada se borimo protiv bitke za koju smatramo da je prevelika za nas. Kad ne znate što učiniti, pjevajte! Pjevajte glasno i čekajte izbavljenje koje Bog donosi!
