Kad prolazite kroz razdoblje u kojem ne znate što Bog želi da činite, podsjetite se svog popisa i počnite činiti ono što ste napisali.
Kada pokušavamo raspoznati Božju volju za naše živote, primamljeni smo da sve naše vrijeme provodimo u molitvi. Bože, što želiš da učinim sa svojim životom? Trebam li prihvatiti ovaj posao? Trebam li se preseliti u taj grad? Trebam li se upisati na fakultet? Trebam li se udati za njega? Trebam li prekinuti s njom?
Popis ovakvih molitava je beskrajno dug. No što ako je ključ za razumijevanje Božje volje za vaš život zapravo da prestanete toliko moliti u vezi toga?
Prije nekoliko godina prošao sam kroz period kada je Bog bio sablasno tih. Kada sam molio za smjer ili uvid, nije bilo ničega osim tišine. Razgovori su obično tekli ovako. Možda vam je to poznato.
Ja: Bože? Što misliš da bih trebao činiti?
Bog: (tišina)
Ja: Bože, stvarno želim činiti tvoju volju. Možeš li mi je objaviti?
Bog: (tišina)
Ja: Bože, hoćeš li mi razjasniti što bih trebao raditi?
Bog: (i dalje tišina)
Ja: Bože? Slušaš li me uopće? Ne mogu te čuti. Hoćeš li mi odgovoriti?
Dan za danom, razgovori su se nastavili na isti način. Pitao bih Boga za odgovor u vezi odluke koju bih trebao donijeti, a za uzvrat ne bih čuo ništa. Bio sam na raskrižju, a iskreno ne znam što je Bog htio da činim. Molio sam. Tražio sam savjet. Molio sam više. Bog je bio nevjerojatno tih.
Jedne subote rano ujutro tiho sam izašao iz kuće i otišao do mog omiljenog mjesta u centru Greenvilla. Rijeka Reedy teče kroz centar grada i spušta se niz vodopade. Na vrhu vodopada su brojne klupe i stolovi. Volim gledati izlazak sunca iznad vodopada i uživati u tišini jutra dok čitam i pijem kavu s mlijekom u lokalnom kafiću.
Dok sam te subote čitao Bibliju, opet sam osjetio frustraciju ne znajući što je Bog htio da činim. Molio sam: „Bože, stvarno želim činiti tvoju volju. I činit ću je, ali prvo moram znati što to što želiš.“ Mislim, kako je Bog mogao očekivati da vršim Njegovu volju, ako mi nije htio reći što je ona, zar ne?
Dok sam molio i čitao, pogodila me je jednostavna riječ od Gospodina. S jedne strane, bilo je super jer je to bio prvi put u nekoliko mjeseci da sam osjetio nešto svježe od Boga. No, s druge strane, bilo je frustrirajuće, jer nije bilo ni blizu onako detaljno kako sam to želio.
Bog me je podsjetio da mi je već dao puno uvida u to što Njegova volja jest.
Zapravo, u tom trenutku čitao sam dio Njegove volje za moj život. Čitao sam knjigu Filipljanima. Nastavio sam čitati, ali ovaj su put riječi na stranici imale na mene drugačiji učinak. Čuo sam Boga kako govori: „Želiš li znati što želim da činiš? Započni s poslušnošću onome što sam ti već zapovjedio. Dao sam ti puno uputa. Želim da imaš moj stav i razmišljanje. Želim da tvoj život izgleda poput mog.“
Pročitao sam Filipljanima 2,14: „Sve činite bez mrmljanja i premišljanja…“ To je bilo poput eksplozije dinamita. U jednom trenu, Božja riječ je eksplodirala kroz maglu šutnje. Bog je jasno govorio o tome što je želio od mene.
Nastavio sam čitati i zapisao sve radnje i zapovijedi koje sam mogao odmah provesti u mom životu.
Nakon nekoliko minuta čitanja i pisanja imao sam nekoliko stranica odluka i radnji za čiju sam provedbu znao da će trebati duže vrijeme. Bio sam obuzet radošću da je Bog progovorio!
Ovdje su neke od stavki koje sam zapisao:
- Oponašaj ga (Ef 5,1).
- Razmišljaj o onome što je istinito, pravedno, časno i čisto (Fil 4,8).
- Budi radostan (1 Sol 5,16)
- Moli neprestano (1 Sol 5,17).
- Zahvaljuj u svim okolnostima (1 Sol 5,18).
- Čini sve u ime Kristovo (Kol 3,17).
- Budi milostiv prema siromašnima (Iz 19,17).
- Teži za onim što je na nebu (Kol 3,2).
- Budi dobrostiv i milosrdan (Ef 4,32).
- Budi ustrajan u molitvi (Kol 4,2).
- Živi besprijekorno (1 Tim 3,2).
- Vladaj se mudro u svakoj prilici (Kol 4,5).
Proveo sam sljedećih nekoliko jutara čitajući i zapisujući ono što je Bog htio da bude prisutno u mom životu. Zaustavio sam se nakon što sam zabilježio 74 stavki, znajući da sam imao puno toga za činiti, jer mi je Bog jasno govorio.
Onda se dogodilo nešto zanimljivo. Bio sam frustriran na Boga toliko dugo, ali kad sam pročitao popis koji sam sastavio, shvatio sam da nisam bio ni blizu toga da prakticiram ono što je bilo na toj listi.
Jesam li ga zaista oponašao? Jesam li uvijek razmišljao o tome što je istinito, pravedno, časno i čisto? Bio sam radostan ponekad, ako se izuzmu situacije kada bih se zaglavio u prometu, čekao u sporim redovima u zračnoj luci i plaćao račune. Nisam molio svaki dan, a kamoli trajno. Iskreno nisam mogao ni shvatiti kako biti zahvalan u svim okolnostima. Bio sam zahvalan ponekad, ali u svemu? To nije imalo smisla. Na koji sam način bio milostiv prema siromašnima? Jesam li živio besprijekorno i vladao se mudro u svakoj prilici?
Nakon što sam se preispitao, shvatio sam da moj problem nije to što ne čujem od Boga; moj problem je taj što sam se oslanjao na Boga da me učini poslušnim u onome što je već jasno objavio. Pavao nas potiče: „do čega smo stigli, po istom načelu i živimo“ (Fili 3,16). Bog je govorio preko svoje Riječi, a čini to i dalje.
Ohrabrujem vas da napravite svoj vlastiti popis. Provedite vrijeme čitajući Bibliju i zapisujući kako možete u praksi činiti ono što ste pročitali. Kad prolazite kroz period u kojem ne znate što Bog želi da činite, podsjetite se svog popisa i počnite činiti ono što ste napisali.
Autor: Greg Darley; Prijevod: Aleksandar J.; Objavljeno uz pismeno dopuštenje autora; prema poglavlju iz knjige ”Wasted Prayer”; Izvor: Gregdarley.com
