Mi, kao kršćani, znamo da je Isus jedina nada za svijet.
Pavao govori o toj nadi kad piše: “Zato se sjećajte … da ste u ono vrijeme bez Krista bili otuđeni … bez dijela u Savezima obećanja, BEZ NADE i bez Boga u ovom svijetu. Ali sada … vi … postadoste blizu krvlju Kristovom. ON JE, NAIME, NAŠ JEDINI MIR” (Ef 2,11-14).
Danas je izgubljena generacija poput mnoštva u Jeruzalemu nad kojim je Isus plakao. Ljudi Kristova vremena izgubili su ono što im je on želio dati. Promašili su pravu slobodu. Izgubili su mir koji dolazi iz sigurnosti da su svi grijesi oprošteni. Promašili su Isusov dodir iscjeljenja. Izgubili su skrovište od oluje. Promašili su trajnu, utješnu, vodeću nazočnost Duha Svetog.
Nad tim izgubljenim masama Isus je plakao i vikao: “Kad biste samo! Kad biste samo znali što želim za vaš život! Kad biste samo uzeli što vam nudim! Želio bih vas zaštititi, raširiti svoja kirila utjehe nad vama. Kad biste samo slušali! Kad biste samo upoznali moju ljubav i milosrđe prema vama” (Lk 19,41-42, parafrazirano).
Krist je rekao: “Kad biste samo upoznali sredstva koja je moj nebeski Otac pripremio za vas, upoznali biste mir koji nadilazi svako razumijevanje!” Od korice do korice Biblija nudi taj isti vapaj: “Kad biste samo!”
Danas mi koji vjerujemo imamo to sklonište, sklonište kamo možemo otići u našim najdubljim borbama. Budite uvjereni da je ista sila koju su odbili oni koji su ga odbacili besplatno dana nama koji smo primili Isusovu ponudu po vjeri.
Autor: David Wilkerson
