Job 1,1: “Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.”
Job 1,12: “Neka ti bude! – Reče Jahve Satanu. – Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži.”
Kada Biblija kaže da je Job bio besprijekoran, to ne znači da je bio apsolutno bezgrešan. To znači da je bio čovjek koji se bojao Boga te je težio činiti ono što je ispravno pred Gospodinom. Jobova svjesnost vlastitih grijeha je pokazana kada je žrtvovao životinje Gospodinu kao otkupljenje za svoje sinove u prvom poglavlju.
Kako se priča nastavlja, “sinovi Božji”, anđeli, su izašli pred Boga. Sotona je bio tamo i započet je razgovor o Jobovoj dobroti. Sotona je izazvao Boga izjavljujući da će se Job odreći Boga ako doživi patnju. Bog daje dozvolu Sotoni da nanese bol Jobu. Naravno, Job se Boga ne odriče. Pa pitanje je zašto je Bog dozvolio Sotoni da učini ovo?
Razlog je da bi Bog opravdao svoju Riječ, tako da mi možemo razumjeti da kušnje i nevolje dolaze pobožnima. U prvom mi vidimo pravednost Božju. Nakon svega, nitko nije pravedan pred Bogom (Rimljanima 3,10-12). U drugom vidimo usavršavanje Jobove vjere (Jakovljeva 1,2-4).
Izvor: CARM.org