Ako je glavna značajka sekte isključivost, onda evanđeoske (protestantske) crkve nisu sekte jer vjeruju da Kristova sveopća Crkva ima mnogo različitih grana i da su oni samo jedna od njih.
Uostalom, protestanti uče da ne spašava Crkva (bilo koja), nego Isus Krist i to kada čovjek doživi osobno obraćenje. Svjesni su da se takva obraćenja događaju u svakoj grani kršćanske crkve, a ne tvrde da je spasenje samo kod njih. Spremni su na suradnju s drugim kršćanskim konfesijama. Nisu isključivi.
Ako je glavna značajka krivovjerje, onda evanđeoske (protestantske) crkve nisu sekta jer prihvaćaju osnovna načela apostolske i nicejske ispovijesti, ne zato što ta vjeroispovijedanja sama po sebi imaju autoritet nego zato što potvrđuju biblijske istine. Baptisiti i pentekostalci, na rpimjer, prihvaćaju zajedno s katolicima, pravoslavcima i drugim protestantima temeljna načela apostolskog kršćanstva.
Ako je glavna značajka sekte osobno predanje Bogu, tj. kvaliteta duhovnog života, onda evanđeoski kršćani mogu biti počašćeni tom etiketom. Kako naglašavaju osobno obraćenje i krste samo one koji su ga doživjeli, ne žele crkve koje obuhvaćaju široke (neobraćene) mase. Žele da njihovi članovi imaju visoku razinu osobnog predanja Bogu.
Povrh toga evanđeoski kršćani imaju bogato iskustvo evangelizacije i od njihovih članova se očekuje da svjedoče o svome vjerovanju. No cilj evangelizacije je dovesti ljude Kristu, a ne seliti ih iz jedne crkve u drugu. Ne treba prozelitirati (koristiti agresivne metode za povećanje broja pripadnika), već zadobivati ljude za kraljevstvo Božje i prepustiti njima samima da odluče u kojoj će crkvi služiti Bogu.
Autor: Peter MacKenzie
