Šest kalifornijskih požara opustošilo je Los Angeles. U trenutku pisanja ovog teksta, dva od tih požara su uglavnom obuzdana, ali još četiri i dalje uzrokuju razaranje. Jesu li požari u Los Angelesu znak Božjeg suda?
Više od 12.000 domova i brojni poslovni objekti su spaljeni. Do sada je izgorjelo više od 40.000 hektara, a višestruki požari još uvijek bjesne.
Priče koje dolaze iz tog kraja su potresne, a fotografije zaprepašćujuće. Da budem iskren, izgleda kao pakao, što je, nimalo iznenađujuće, navelo mnoge da povežu s Božjim sudom. Mnogim konzervativnim kršćanima država Kalifornija i mjesta poput Los Angelesa poznati su kao paradigma bezbožnosti. Ali je li to istina? Jesu li ovi požari u LA-u izraz Božje presude?
Ljudi na društvenim mrežama brzo su to proglasili dokazom Božjeg nezadovoljstva i suda. Drugi, poput Franklina Grahama, rekli su da to nije Božji sud. Kako bismo trebali razmišljati o tim stvarima?
Što Biblija kaže o sudu i katastrofama?
Stranice Svetoga pisma pune su katastrofa. Još nismo prošli ni deset poglavlja u ovoj knjizi od gotovo 1200 poglavlja kad Bog preplavi cijeli svijet (Postanak 6, 5-7) kao izravan odgovor na raširenu zloću čovječanstva. Nakon što je rekao da više nikada neće uništiti svijet na taj način, u Postanku 19 vidimo Sodomu i Gomoru uništene vatrom i sumporom. Ovo je, kao usporedna napomena, također bilo popularno na društvenim mrežama prije nekoliko dana zbog ljudi koji su te požare povezivali s pričama o Božjem sudu.
Jasno je, dakle, da Bog koristi prirodne katastrofe kao znakove suda, ali treba napomenuti da u svakom slučaju postoje jasna upozorenja i pozivi na pokajanje. Uvijek ih prati božanska objava i nema sumnje u njihovu namjeru. Zapaliti mjesto i reći: “Nadam se da je to privuklo vašu pozornost”, nije način djelovanja Boga svemira. Spor je na gnjev i obiluje postojanom ljubavlju. Bez upozorenja ili komunikacije, događaj poput ovih šumskih požara kao suda bi se činio protivnim načinu na koji Sveto pismo govori o tome da Bog sudi čovječanstvu kroz prirodne katastrofe.
Ali postoji još jedan smisao u kojem su sve katastrofe i slomljenost stvorenja posljedica našeg grijeha. Presuda je izbacila čovječanstvo iz rajskog vrta i ovdje gdje su divlje stvari. U Edenu nema šumskih požara. U nekom smislu možemo reći da je to posljedica našeg grijeha i Božje osude nad tim grijehom. Ovaj način razmišljanja je pozadina Isusovih riječi u Luki 13, 5. Ovdje Pilatov masakr i rušenje kule u Siloamu navode Isusa da kaže: “Ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.” On ne povezuje katastrofu izravno s Božjim sudom, već ukazuje na univerzalnu potrebu za pokajanjem.
Ako je šumski požar presuda – to je presuda svima nama, a ne samo onima koji su u LA-u
Sveto pismo nas također uvjerava da Božja krajnja svrha dopuštanja katastrofa nije da uništi, već da otkupi. U svim tim pričama o sudu i uništenju uvijek postoji poziv na pokajanje i obećanje milosti. Katastrofe bi nas trebale vratiti Bogu. One su podsjetnik da je naš svijet slomljen i da nam je potrebno iskupljenje. Potiču nas da žudimo za nadom u novo stvaranje (Otkrivenje 21, 4).
Upravo zbog ove sveobuhvatne biblijske priče oklijevam dati konkretan odgovor jesu li ovi šumski požari Božja presuda. Trebali bismo biti oprezni u pretpostavci ili čak odbacivanju njih kao Božjeg suda.
Zašto bismo trebali biti oprezni u vezi s pretpostavkom (ili odbacivanjem) Božjeg suda?
Zamišljam novinara prije nekoliko tisuća godina kako intervjuira jednog od Jobovih prijatelja. Možda je dobio zadatak da napiše članak u kojem bi dao svoje mišljenje o Jobovoj nesreći. Da budem iskren, cijela se stvar čini malo groznom. Ne osjećam dim od požara. Nisam izravno pogođen. Iz tog razloga, osjećam se malo previše odvojeno da bih dao svoje mišljenje o tome što Bog radi ili ne radi u požarima u LA-u.
Stoga sam oprezan da ne budem poput Jobovih prijatelja. Bili su jadni savjetnici. Povezali su nekoliko niti u svojoj teologiji i brzo došli do zaključka o Jobu. Vjerovali su da se loše stvari ne događaju dobrim ljudima, ali loše stvari su se očito događale Jobu. Njihovo je jedino utočište, dakle, bilo pretpostaviti da je Job morao činiti nešto pogrešno. Ali oni su bili nerazumni i Bog ih je prekorio.
Izaija 55, 8-9 nam govori da Božje misli nisu naše misli. Iz tog razloga nemam dovoljno uvjerenja da kažem da to apsolutno nije Božji sud. U Amosovo vrijeme Izrael je pogodilo nekoliko katastrofa. Bile su osmišljene da vode ljude na pokajanje – ali su ih brzo odbacili. Ni ja ne želim pogriješiti s te strane.
Koliko god zvučalo nezadovoljavajuće, moj odgovor na ovo pitanje je jednostavno “možda”. (…)
Kako bi kršćani trebali reagirati na ovakve katastrofe?
Kada su suočeni s katastrofama poput šumskih požara u LA-u, kršćani su pozvani odgovoriti suosjećanjem. Uz to suosjećanje, pozvani smo ukazati na Krista kao nadu i odgovor za sve što nas snalazi izvan Edena.
Galaćanima 6, 2 poziva nas da nosimo terete jedni drugih. Ne bismo trebali s radošću gledati na ove požare niti slaviti što bezbožni ljudi primaju naknadu. To je glupost. Umjesto toga, trebali bismo nositi njihov teret i nastojati voljeti naše povrijeđene bližnje. To je naš prvi odgovor.
Razmislimo samo na trenutak o svrsi pitanja poput onog predloženog u ovom članku. Čemu to služi? Recimo da dođemo do zaključka da to apsolutno nije znak Božjeg suda. Pa, to je dobra stvar. Ali zar još uvijek nema poziva da se pokajemo i obratimo Kristu? Jesmo li voljni reći da Bog ne čini ništa u ovakvoj katastrofi? Sigurno ne. Želimo vidjeti da se čak i nešto tako razorno kao ovo koristi za naše dobro i unapređenje Božjeg kraljevstva. (…)
Katastrofe su prilika da ukažemo na nadu koju imamo u Kristu. Dok svijet stenje pod teretom prokletstva (Rimljanima 8, 20-22), mi možemo ponuditi rješenje. Ne moramo odgovoriti u očaju ili osudi, već smo pozicionirani pružiti praktičnu ljubav i brigu dok dijelimo Kristovu ljubav.
Ne znam sve detalje zašto bjesne ovi požari. Ali znam ovo: Bog je u stanju obnoviti godine koje su skakavci pojeli (Joel 2, 25), što znači da može izvući ljepotu iz ovog pepela. Usmjerimo svoju pozornost na sudjelovanje u Njegovom djelu otkupljenja.
Prilagođeno prema izvornom članu “Are the Los Angeles Wildfires a Sign of God’s Judgment?”, čiji je autor Mike Leake. Izvor: Crosswalk
Amerika je po svuda zabadala nos. Katastrofa od države kakvi su. Naravno ne svi, zato će najgori rat biti tamo,Amerika u plamenu kako je Božjem proroku i pokazano.
Ljudi koji čitaju Bibliju znaju odgovor. Žalosno što i nevini stradaju, ali valja se odmaći od bogogulnika.