Poplave u Sahari rijedak su događaj, a kada se dogode, često izazivaju pitanja. Kao kršćani, možda se zapitamo jesu li takvi događaji znakovi posljednjih vremena, upozorenja na velike promjene ili čak na Božji sud koji dolazi.
Posljednjih godina, poplave su iznenađujuće zahvatile ovu sušnu pustinju, s vodom koja se prelijeva po pijesku i ispunjava područja koja rijetko vide kap kiše. Što nam Bog kroz takve neobične događaje poručuje, i kako bismo na njih trebali odgovoriti u vjeri?
Sahara, koja se prostire na oko 9 milijuna kvadratnih kilometara diljem sjeverne Afrike, poznata je po nemilosrdnoj vrućini i suhoj klimi, često prolazeći godine bez značajnijih oborina.
Međutim, posljednje klimatske promjene dovele su do sve nepredvidljivijih vremenskih obrazaca, zbog čega su znanstvenici primijetili neuobičajene kiše i povremene poplave u tom području. Ovi događaji nas podsjećaju da je stvorenje samo po sebi podložno stalnim promjenama i pomacima.
Apostol Pavao govori nam da sva stvorenja „stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih“ (Rimljanima 8,19). Poplave u Sahari nisu samo prirodni fenomen; one također odražavaju iščekivanje i uzdisanje stvorenja za obnovom koju je obećao Krist.
Jesu li učestale oluje i prirodne katastrofe znak posljednjeg vremena?
Je li ovaj fenomen znak posljednjeg vremena?
Ali jesu li ovo znakovi posljednjih vremena? Isus je rekao: „”I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja.“ (Luka 21,25). Neuobičajeni i ekstremni vremenski obrasci svakako nas mogu podsjetiti na Isusove riječi o prirodnim znakovima, potičući nas da budemo budni i duhovno spremni.
No, Isus nas također upozorava da ne nagađamo točne datume Njegovog povratka ili da se pretjerano uznemirujemo. On nas poziva da se usredotočimo na Njegove zapovijedi o ljubavi, služenju i vjernosti.
Znanstveno gledano, nedavno povećanje poplava u Sahari pripisuje se klimatskim promjenama koje mijenjaju obrasce oborina širom svijeta. Ove poplave mogle bi se događati sve češće ili bi mogle ostati rijetke pojave. Bez obzira na to, one su prilika da se divimo Božjoj moći i da se sjetimo kako On drži cijelo stvorenje u svojim rukama.
Kao kršćani, umjesto da živimo u strahu, možemo ove događaje shvatiti kao podsjetnike da iskreno tražimo Boga. Odgovorimo molitvom, vjerom i spremnošću, znajući da, što god dolazilo, pozvani smo ostati postojani, čekajući i pripremajući se za Njegov slavni povratak. U međuvremenu, prisjećamo se ljepote i snage Božjeg stvaranja, čak i u divljim pijescima Sahare.
