U katoličkoj tradiciji postoje mnoga izvješća o pojavljivanju Marije, anđela i/ili svetaca koji su nosili poruke od Boga. Sasvim je izgledno da su ljudi barem u nekim od tih slučajeva uistinu vidjeli nešto nadnaravno.
Iako su neka od prijavljenih viđenja na raznim mjestima djela prevaranata, neka ukazanja čine se autentičnima. Međutim, autentičnost ukazanja ne mora biti dokaz da je poruka došla od Boga, niti da se radi o stvarnom pojavljivanju Marije ili nekog anđela ili sveca. Sveto pismo nam govori da se Sotona i njegovi demoni prerušavaju u anđele svjetla (2. Korinćanima 11,14-15). Sotonska prijevara jedno je od mogućih objašnjenja ukazanja.
Otkriti je li neka poruka »varavi čudesni znak« ili uistinu dolazi od Boga možemo samo usporedimo li ukazanje sa Svetim pismom. Ukoliko učenja koja se vežu uz ta ukazanja proturječe Božjoj riječi, onda je narav samih ukazanja sotonska. Proučavanje učenja Gospe Fatimske sa »Čudom Sunca« dobar je primjer.
Web stranicu s detaljnim opisima »Čuda Sunca« možete naći na: www.religion-cults.com/fatima/sun.htm. Uistinu se čini da se nešto spektakularno dogodilo 13. listopada 1917….nešto se uistinu pojavilo i donijelo poruku. Činjenica da se to točno vrijeme podudaralo s onim što je bilo rečeno djeci pastirima tri mjeseca prije toga povezuje taj događaj s ukazanjima koja su bili vidjeli prethodnih mjeseci – prvo ukazanje anđela, a zatim »Gospe Fatimske«.
Kada se poruka Fatime usporedi s biblijskim učenjem, očigledno je da ta poruka sadrži mješavinu malog dijela biblijske istine i nekoliko nebiblijskih običaja i učenja. Sljedeće odlomke citiramo izravno s web stranice posvećene »Gospi Fatimskoj« www.fatima.org. Određene riječi i rečenice potcrtali smo kako bismo ih označili kao nebiblijske (odnosno, Biblija ih ne poučava) ili antibiblijske (suprotne Bibliji). Nakon oduljih citata naći ćete više informacija o posebnim razlozima zbog kojih ova ukazanja treba svrstati pod »varave čudesne znakove«. Slijedi citirani sažetak općenite poruke koju donosi Gospa Fatimska:
Općenita poruka
»Općenita poruka Fatime nije složena. Njene molbe potiču na molitvu, okajanje, pokajanje i žrtvu te napuštanje grijeha. Prije no što se Gospa pojavila djeci pastirima – Lucy, Franciscu i Jacinti, posjetio ih je Anđeo Mira. Anđeo je pripremio djecu za primanje blažene Djevice Marije, a njegove su upute važan vid Poruke koji se često previdi.
»Anđeo je djeci pokazao žarki, pažljivi i prisebni način na koji bismo svi trebali moliti, te strahopoštovanje koje bismo trebali pokazati Bogu u molitvi. Također im je objasnio veliku važnost molitve i prinošenja žrtava u okajanju uvreda počinjenih protiv Boga. Rekao im je: ‘Od čega god možete učinite žrtvu i prinesite je Bogu kao čin okajanja grijeha kojima je On bio uvrijeđen, te u molbama za obraćenje grješnika.’ U svome trećem i posljednjem ukazivanju djeci, Anđeo im je podijelio Svetu pričest i pokazao pravi način za primanje našega Gospodina u Euharistiji: sve troje kleknuli su kako bi primili pričest; Lucy je primila Svetu hostiju na jezik, a Anđeo je podijelo Krv Kaleža između Francisca i Jacinte.«
»Gospa je naglasila važnost moljenja Krunice u svakome njenom ukazanju, tražeći od djece da svaki dan mole Krunicu za mir. Drugi glavni dio poruke Fatime je posvećenost našoj Gospi od Bezgrješnog srca, koja je strašno uvrijeđena i povrijeđena grijesima čovječanstva i od nas s ljubavlju traži da je utješimo okajanjima. Pokazala je svoje srce okruženo trnjem (koje je predstavljalo grijehe protiv njenoga Bezgrješnog srca) djeci, koja su razumjela da je njihove žrtve mogu utješiti.«
»Djeca su također vidjela da je Bog strašno uvrijeđen grijesima čovječanstva te da želi da svaki od nas, kao i cijelo čovječanstvo, odbaci grijeh i okaje svoje zločine molitvom i požrtvovnošću. Tužna je Gospa zaklinjala: ‘Nemojte više vrijeđati Boga Gospodina našega jer je već previše uvreda podnio!’«
»Djeci je također bilo rečeno da se mole i žrtvuju za grješnike, kako bi ih spasili od pakla. Nakratko im je bilo pokazano viđenje pakla, nakon čega im je Gospa rekla: ‘Vidjeli ste pakao gdje duše jadnih grješnika idu. Kako biste ih spasili, Bog u svijetu želi ustanoviti sljedbu moga Bezgrješnoga Srca. Učinite li ovo što vam govorim, mnoge će duše biti spašene i vladat će mir.’«
»Gospa nam je otkrila specifični korijen svih nevolja u svijetu, onaj koji uzrokuje ratove i slične grozne patnje: to je grijeh. Zatim je dala rješenje; prvo za pojedince, a zatim za crkvene vođe. Bog traži da ga svatko od nas prestane vrijeđati. Moramo se moliti, posebice Krunicu. Čestim moljenjem Krunice dobit ćemo milosti koje nam trebaju za pobjedu nad grijehom. Bog želi da se molimo mome Bezgrješnom srcu i da radimo na širenju tih molitava u cijelom svijetu. Gospa je rekla: ‘Moje Bezgrješno Srce bit će vaše utočište i put koji će vas voditi k Bogu.’ Želimo li doći k Bogu, siguran put prema njemu naći ćemo budemo li posvećeni Bezgrješnome Srcu njegove Majke.«
»Kako bismo neprekidno bili sve bliži njoj, a prema tome i njenome Sinu, Gospa je naglasila važnost moljenja Krunice svaki dan barem pedeset godina. Tražila je da nosimo smeđi škapular. I trebamo prinositi žrtve, posebice žrtvu vršenja naše svakodnevne dužnosti, u okajanju grijeha počinjenih protiv našega Gospodina i naše Gospe. Također je naglasila potrebu za molitvama i žrtvama za spašavanje grješnika iz pakla. Poruka Fatime pojedinim dušama sažeta je u ovim navodima.«
Na istoj je web stranici zapisan razgovor Sestre Lucy (desetogodišnje pastirice koja je bila jedno od troje djece koji su vidjeli ukazanja 1917.) i Oca Fuentesa. Intervju datira iz 1957. godine i u njemu se najviše govori o Fatimi i njenoj poruci, a tamo Sestra Lucy kaže sljedeće:
»Oče, vrag je raspoložen za ulazak u odlučujuću bitku s Blaženom Djevicom i vrag zna što Boga najviše vrijeđa i što će u najkraćem vremenskom razdoblju zadobiti najviše duša za Njega. Zbog toga vrag čini sve što može kako bi pridobio duše posvećene Bogu, jer će tako uspjeti u nakani da vođe napuste duše vjernih, kako bi ih lakše dohvatio.«
»Oče, Presveta Djevica nije mi rekla da se nalazimo u posljednjim vremenima, ali mi je dala to do znanja na tri načina. Prvo, rekla mi je da vrag želi ući u odlučujuću bitku protiv Djevice. Odlučujuća bitka je konačna bitka iz koje će jedna strana izaći kao pobjednik, a druga će doživjeti poraz. Prema tome, od sad pa nadalje moramo odlučiti na koju ćemo stranu stati. Ili smo za Boga ili za vraga – nema druge mogućnosti.«
»Drugo, rekla je mojim rođacima i meni da Bog daje dvije posljednje pomoći svijetu. To su Sveta Krunica i molitve upućene Bezgrješnome Srcu Marijinom. To su dvije posljednje pomoći koje znače da neće biti drugih.
»Treće, u planovima božanske providnosti Bog uvijek, prije no što će kazniti svijet, iscrpi svu moguću pomoć. Sad, kada bude vidio da svijet uopće ne obraća pažnju, kako mi kažemo na naš nesavršeni način govora, On nam, uznemirena srca, nudi posljednji način spasenja, svoju Presvetu Majku. Čini to uznemirena srca jer prezrete li i odbacite ovo krajnje sredstvo, nećemo više imati oproštenja s Neba, jer ćemo počiniti grijeh koji Evanđelja nazivaju grijehom protiv Duha Svetoga. Taj se grijeh sastoji od otvorenog odbacivanja, s punim znanjem i prihvaćanjem, spasenja koje On nudi. Sjetimo se da je Isus Krist vrlo dobar Sin i neće dopustiti da vrijeđamo i prezremo njegovu Presvetu Majku. Tijekom mnogih stoljeća Crkvene povijesti zapisali smo jasno svjedočanstvo koje, strašnim kaznama koje zapadaju one koji napadnu čast njegove Presvete Majke, pokazuje kako je naš Gospodin Isus Krist uvijek branio čast svoje Majke.«
»Dva načina po kojima se svijet može spasiti su molitva i žrtve. [O svetoj Krunici, Sestra Lucy je rekla:] Vidite, Oče, Presveta Djevica, u ovim posljednjim vremenima u kojima živimo, dala je novu učinkovitost izgovaranju molitava Krunice, i to u tolikoj mjeri da nema problema, bez obzira koliko može biti težak, bilo da je vremenit ili nadasve duhovan, u duhovnom životu bilo koga od nas, naših obitelji, obitelji u svijetu ili zajednica vjernika, ili čak u životima naroda i nacija, koji se ne mogu riješiti molitvom Svete Krunice. Svetom krunicom mi ćemo se posvetiti. Utješit ćemo našega Gospodina i postići spasenje za mnoge duše.« Na kraju, posvećenost Bezgrješnome Srcu Marije, naše Presvete Majke, sastoji se u tome da Nju smatramo Prijestoljem milosti, dobrote i oprosta, te sigurnim vratima za ulazak u Nebo.«
U gornjim odlomcima koji se tiču poruke za koju Sestra Lucy misli da je ukazanje htjelo da prenese svijetu, nalazite uistinu mnogo stvari koje ne samo da se ne nalaze u Svetome pismu, nego mu čak proturječe.
1) Mariju naziva »Presvetom Majkom« i govori se da ima »Bezgrješno Srce«. Pod tim oni ne misle da joj je dana pravednost i svetost koja se daje svetima preko pripisane im Kristove pravednosti, nego da je bila spašena od grijeha u bilo kojem obliku tako što je bila začeta u majčinoj utrobi bez mrlje istočnoga grijeha. Biblija nikada o Mariji ne govori kao o bezgrješnoj ženi. Nikada ne govori da je imala bezgrješno srce. Naprotiv, ona Boga naziva svojim Spasiteljem (Luka 1,47). To je, čini se, smješta uz bok ostalome čovječanstvu, ali Katolička crkva smatra da je Marija bila spašena od grijeha po Kristovim zaslugama tako što je bezgrješno začeta, a potom živjela bezgrješan život. Ponovno, to se nigdje ne poučava u Svetome pismu. Naprotiv, Sveto pismo poučava da postoji samo jedna iznimka istini da smo svi grješnici (Rimljanima 3,10; 3,23; itd.). Ta jedina iznimka je Isus Krist (2. Korinćanima 5,21; 1. Petrova 2,22; 1. Ivanova 3,5).
2) Sestra Lucy priča o posvećenosti »Bezgrješnome Srcu« Marijinom i moljenju krunice kao o »posljednje dvije pomoći svijetu«. Također tvrdi da nema problema koji se ne može riješiti moljenjem krunice. Učenje je Fatime da će se moljenjem krunice spasiti mnoge duše. I opet, takvo učenje ne nalazimo nigdje u Svetome pismu. Glavna molitva u krunici je »Zdravomarija« koja se ponavlja pedeset puta. Prvu polovicu te molitve čini tekst iz Svetoga pisma kojim anđeo pozdravlja Mariju: »Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blažena ti među ženama i blažen plod utrobe tvoje, Isus…» ali drugi dio molitve kaže: »…»Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike sad i času smrti naše.« Osim što Mariji daje naziv koji joj Biblija ne daje, također traži od Marije da se moli za nas. Uistinu, katolici Mariju ne smatraju samo onom kroz koju izvire SVA Božja milost i onom koja posreduje kod svoga Sina u ime nas, nego joj također upućuju molitve da izbavi ljude od grijeha, rata itd. Molitva Mariji Pape Ivana Pavla II. iz ranih osamdesetih godina 20. stoljeća, primjer je toga. U toj molitvi on neprestano zaklinje Mariju da nas »izbavi« od nuklearnoga rata, gladi, samouništenja, nepravde itd.
Ponovno, nigdje u Bibliji nećete naći neku pobožnu osobu kako se moli bilo kome drugom osim Bogu, niti da traži da bilo tko za nju posreduje osim onih koji još uvijek žive na zemlji. Naprotiv, Sveto pismo nas upućuje da se molimo Bogu (Luk 11,1-2; Matej 6,6-9; Filipljanima 4,6; Djela 8,22; Luka 10,2; itd.)! Bog nas ohrabruje da odvažno stupimo pred prijestolje milosti (Njegovo prijestolje) kako bismo našli milost i pravodobnu pomoć (Hebrejima 4,14-16). Bog nam je ostavio obećanje da Sveti Duh posreduje za nas u skladu s voljom Božjom neizrecivim uzdisajima (Rimljanima 8,26). Zašto bismo trebali ići preko svetaca, anđela ili Marije, posebice uzmemo li u obzir činjenicu da se niti takav primjer niti zapovijed ne nalaze nigdje u Bibliji? Samo je jedan primjer dvije stvari koji se ponavlja u Svetome pismu:
a) Molitva se upućuje samo Bogu (1. Korinćanima 11,5; Rimljanima 10,1; Rimljanima 15,30; Djela 12,5; Djela 10,2; Djela 8,24; Djela 1,24; Zaharija 8,21-22; Jona 2,7; 4,2; itd.)
b) Zahtjevi za molitve upućuju se samo živima (1. Solunjanima 5,25; 2. Solunjanima 3,1; Hebrejima 13,18; itd.)
Povrh toga, nigdje se ne poučava da Marija sve vidi, sve čuje i sve zna (niti nešto približno) što bi trebalo biti istina da bi ona mogla čuti i odgovoriti na mnoštvo molitava koje joj upućuju mnogi katolici koji joj se u isto vrijeme mole širom svijeta. Umjesto toga Sveto pismo poučava da su i anđeli i duhovi mrtvih ograničena bića, te da mogu biti samo na jednome mjestu u isto vrijeme (Daniel 9,20-23; Luka 16,19 i dalje).
3) Jedna od opetovanih poruka Fatime jest poziv na osobno »okajanje« ili »pokoru«. Ovaj katolički koncept poučava da Bogu i Mariji trebamo dati nadoknadu za grijehe koje smo počinili protiv njih. Da ponovimo jedan izraz iz »Općenite poruke«, anđeo je rekao djeci da od čega god mogu učine žrtvu i prinesu je Bogu »kao čin okajanja grijeha kojima je On bio uvrijeđen…« Okajanje je »ispaštanje … nešto što se čini ili plaća kao nadoknada; kompenzacija«. Ovo se veže uz rimokatoličko učenje o vremenitoj kazni koju osoba može riješiti putem pokore ili preko određenog vremena koje će provesti kasnije u čistilištu. Biblija NIKAD ne govori o potrebi »okajanja« naših grijeha ili vršenja »pokore« kako bismo platili za svoje grijehe. Naprotiv, Biblija poučava da trebamo dati svoje živote kao žive žrtve Bogu u odazivu i zahvalnosti za sva milosrđa koja nam je iskazao u spasenju (Rimljanima 12,1-2). Kada netko postane kršćaninom, njegovi su grijesi oprošteni i u potpunosti plaćeni u Kristu. Iza toga ne preostaje nikakvo plaćanje koje se za njih može učiniti; nije potrebno nikakvo daljnje okajanje.
4) Ključni aspekt Fatime je klanjanje i štovanje koje se iskazuje slikama vezanim uz ukazanja. Po cijeloj Bibliji možete vidjeti da svaki put kad se netko klanja pred nekim »svecem« ili anđelom, kaže im se da ustanu i da prestanu. Takvo se obožavanje prihvaća jedino kada se čini »Anđelu Gospodnjem« (predutjelovljenom Kristu), ili Isusu, ili Bogu Ocu. Katolici naglašavaju razliku između »štovanja» Boga i »uzvisivanja« Marije i svetaca; ali kada je apostol Ivan pao ničice pred anđelom, anđeo ga nije pitao: »Je li to što mi iskazuješ štovanje ili uzvisivanje?« Anđeo mu jednostavno kaže da prestane i da »štuje Boga« (Otkrivenje 19,10). Također, kada je Petra »uzvisivao« (prokuneo – grčka riječ koju Katolička crkva koristi za »obožavanje» koje se razlikuje »štovanja« koje zaslužuje samo Bog) Kornelije u Djelima 10,25, Petar Korneliju kaže: »Ustani! I ja sam samo čovjek!« Moram primijetiti da se ista ta riječ koristi u odlomku iz Otkrivenja koji smo spomenuli. Prema tome, opetovani primjer u kojemu netko uzvisuje anđela ili »sveca« uvijek prati zapovijed da prestanu!
Prema tome, molitve Mariji u suprotnosti su s biblijskom opomenom da se molimo Bogu i biblijskim primjerom takve molitve. Također, nelogično je zamijeniti molitvu sveznajućem, svemogućem, ljubavlju ispunjenom Bogu (Psalam 139; Hebrejima 4,14-16) molitvom nekome svecu ili Mariji, kada nema nikakva biblijskog dokaza da oni uopće mogu čuti molitve! Moliti se svecima i Mariji širom svijeta znači pripisati im atribute sveprisutnosti i sveznanja koje posjeduje samo Bog…to je uistinu idolopoklonstvo!
5) Na kraju, u pogledu »Čuda Sunca«, postoje opetovani slučajevi u kojim se »varavi čudesni znakovi« javljaju u Svetome pismu (Izlazak 7,22; 8,7; 8,18; Matej 24,24; Marko 13,22; Otkrivenje 13,13-14). Bog nam čak kaže u Ponovljenom zakonu 13,1, i dalje, da nekoga tko prorokuje nešto što se obistini ili dade »znak« koji se čini čudesnim, a poučava štovanje stranih bogova, ne smijemo poslušati, nego ga tretirati kao lažnoga proroka.
Za kršćanina, »sadržaj vjere« treba biti Biblija i njeno učenje (Izaija 8,20; 2. Timoteju 3,16). Iako katolici mogu tvrditi da nas »Gospa Fatimska« ne poziva na štovanje »stranih bogova« nego na štovanje pravoga Boga, ideja uzvisivanja Marije do te mjere da se njeno »Bezgrješno Srce« stavlja na istu razinu kao i Isusovo »Sveto Srce« neosporno je uzvisivanje pobožne žene na položaj koji joj se u Svetome pismu nikad ne daje…položaj jednakosti s Bogom; jer davati joj čast koju dajemo Kristu znači upravo to. Slično tomu, staviti Mariju u središte pozornosti do te mjere da više vremena provodimo moleći se njoj nego Bogu također je idolopoklonstvo, posebice u svjetlu izravnih zapovijedi Svetoga pisma da se molimo Bogu i potpunoj tišini u pogledu bilo kakvog uzvisivanja Marije.
Je li »Čudo Sunca« bilo varavi čudesni znak? Na temelju biblijskog učenja svakako se čini da je tako. Sotoni nije problem pomiješati dovoljno istine, kako bi učenje zvučalo ispravno, s dovoljno laži da nam osudi duše na pakao. Gdje se u cijeloj poruci Fatime uopće spominje evanđelje spasenja po milosti kroz vjeru u Krista…poruka koja se neprestano ponavlja cijelim Novim zavjetom?
Gdje se ikad spominje da spasenje dolazi samo po Kristovu dovršenom djelu na Kalvariji te da naša djela nemaju nikakve zasluge odvojeno od njega? Pokora i donošenje prinosa u svrhu okajanja za grijehe dijametralno su suprotni Kristovu dovršenom djelu na Kalvariji i našoj potrebi za spasenje samo po milosti kroz vjeru u njega samoga. Zazivanje Marije i njenoga Bezgrješnoga Srca te recitiranje Krunice kao krajnjeg i konačnog sredstva spašavanja duša pljuska je u lice biblijskim istinama poput one koju nalazimo u Djelima 4,12 i 1. Timoteju 2,5. »Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Ne govore li po ovoj riječi, to je zato što u njima nema svjetlosti« (Izaija 8,20, dosl. prijevod).
