Premda iz Postanka 1. poglavlja znamo da su životinje i ljudi stvoreni šestog dana, među teolozima i znanstvenicima se raspravlja o podrijetlu dinosaura. Neki smatraju da su i oni stvoreni šestog dana, dok drugi misle da su posljedica ukrštavanja nekih gmazova koje je Bog stvorio na početku.
Neki misle da se spominjanje ”Levijatana” (Job 40,25), ”Behemota” (redak 15) te zmajeva (mnogi tekstovi) odnosi na dinosaure. Većina biblijskih znanstvenika smatra da se opisi u Knjizi o Jobu odnose na krokodile ili nilske konje. I jedni i drugi su u to vrijeme živjeli na Bliskom istoku. Zanimljivo je misliti kako su zmajevi blijeda uspomena na dinosaure, ali u to ne možemo biti sigurni. Možemo samo predmijevati. Oni koji su skupljali ostatke dinosaura u ravnicama srednjeg zapada u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama ili na platou Kolorada, uopće ne sumnjaju u njihovo postojanje. Nađeno je i iskopano na tisuće primjeraka.
Fosilni ostaci ovih gmazova pokazuju da su bili veoma raznolika skupina čija je veličina bila ne veća od zeca pa sve do golemih životinja visokih 10 m, dugih više od 40 m i težine do pedeset tona. Čini se da su se neke relativno lako kretale na dvije noge, dok su druge bile četveronošci koje su se kretale polako i nezgrapno. Neke su bile mesožderi, a druge biljožderi. Neke vrste su bile prilagođene za život u vodi, dok su druge ostale na kopnu.
Iznenadan nestanak dinosaura, kako se to vidi iz geoloških slojeva, tajna je koju evolucijski nastrojeni paleontolozi prilično teško mogu objasniti. Što se dogodilo? Promjena temperature? Promjena u biljnom svijetu? Vrućina od palog meteora? Sisavci koji jedu dinosaurova jaja? Pretjerano lučenje hipofize? Promjena u koncentraciji kisika? Pretjerana specijalizacija i senilnost dinosaurova roda, i drugo? Ovo su samo neka od znanstvenih objašnjenja. Današnja teorija jest da je neki veliki predmet iz svemira udario o Zemlju i podigao toliku prašinu da je sunce mjesecima bilo zamračeno pa su biljke i životinje uginule. Međutim, ova teorija ima probleme jer je nestanak selektivan. Neke biljke i životinje (uključujući i krhke u usporedbi s dinosaurima) nisu nestale.
Kad je Bog poslao životinje u Noinu lađu, nema sumnje da su one bile slične njegovim prvobitno stvorenim životinjama. Nema dokaza da su dinosauri ušli u lađu. Da ih Bog nije sačuvao u lađi i da su izginuli u sveopćem Potopu, jednako je dobro objašnjenje kao što su i ostala.
Zašto Bog nije uzeo dinosaure u lađu? U Postanku 6,12 nalazimo izvještaj: ”I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila – ta svako se biće na zemlji izopačilo …” (JB) Sotona, to biće koje se pobunilo protiv Boga, ne može stvarati, ali može mijenjati (kao što današnji znanstvenici mogu provesti promjene pomoću mutacije, križanja i genetičkog inženjeringa). Ulazak grijeha u svijet omogućio je Sotoni da izopači ljude i druge žive organizme. Danas imamo promjenu lišća u trnje, zuba u otrovne šiljke, gena u viruse i promjenu korisnih bakterija u proizvođače bolesti. Bog je odlučio da ih u vrijeme Potopa ne sačuva. Možda je znao da slabi ljudi poslije Potopa neće biti u stanju vladati tako velikim životinjama. Zato smatramo da je Bog sačuvao kopnene životinje s plućima, a ne one veoma velike i izopačene.
