Kršćanski život je život pokajanja. Okrećemo se od grijeha i posvećujemo se iz dana u dana. Jeste li se odrekli starih grijeha?
“Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna; da me opet kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše.” (2. Korinćanima 12, 20-21)
Apostol Pavao je uspostavio crkvu u Korintu tijekom svog drugog misijskog putovanja oko 50. ili 51. godine nakon posjeta Ateni (Djela 18, 1). Izvorna publika 1. i 2. poslanice Korinćanima bila je crkva u Korintu. Napisao je pismo kršćanima, a ne nevjernicima u gradu Korintu. Pa ipak, Pavao je rekao da mnogi od njih nisu odustali od svojih starih grijeha. Nisu se pokajali zbog svoje nečistoće, seksualnog nemorala i žudnje za požudnim užicima.
Možda smo iznenađeni ovime, ali to bi bilo licemjerje. Mnoge današnje crkve ne razlikuju se od crkve u Korintu. Iz Pavlovih riječi učimo da je moguće imati zajednicu punu grešnika, ljudi koji se nisu odrekli svojih starih grijeha, ljudi koji se nisu pokajali za sve vrste grijeha. Pavao je rekao da ima mnogo takvih ljudi u crkvi u Korintu. Ima li ih mnogo i u vašoj crkvi? Jeste li jedan od njih?
Utječe li kultura u kojoj živite negativno na vas?
Crkva u Korintu sastojala se od ljudi koji su donijeli svoje grešne navike i običaje u crkvu. Easton’s Bible Dictionary kaže da je Korint bio poznat po svom bogatstvu te po nemoralnim i poročnim navikama ljudi. Stoga, mnogi od onih koji su prihvatili kršćanstvo iz korintskog društva nisu odustali od svojih starih grijeha ili se odrekli svojih starih načina života.
Biblija kaže da korintskoj crkvi nije nedostajao niti jedan duhovni dar – crkva je imala sve duhovne darove koji su im bili potrebni (1. Korinćanima 1, 7). Isticali su se u svemu, uključujući vjeru, govor, znanje, marljivost i ljubav prema Pavlu (2. Korinćanima 8, 7a).
Kada je Pavao pisao prvu poslanicu toj crkvi morao se pozabaviti temom seksualnog nemorala. Požalio se: “Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu. I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini.” (1. Korinćanima 5, 1-2).
Pavao je nastavio i ukazao na opasnost toleriranja grijeha u crkvi.
“Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.” (1. Korinćanima 5, 6-8)
Naravno, crkva je ekskomunicirala osobu koja je počinila spolni nemoral. Međutim, nakon što je vjernik bio kažnjen, Pavao je napisao da mu treba oprostiti i da treba biti dobrodošao natrag u stado (2. Korinćanima 2, 5-8). Crkva ne smije tolerirati drske ili otvorene grijehe. Vjernici se moraju odreći starih grijeha. Kao što je Pavao rekao, moramo prestati jesti stari kruh zloće i pakosti. Moramo jesti novi kruh čistoće i istine.
Crkva se sastoji od ljudi koji su pozvani iz svijeta na posvećeni život.
“Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti.” (2. Korinćanima 6, 17)
Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (2. Korinćanima 5, 17)
Kršćanin mora napustiti svoj stari način života
Nije da osoba više ne griješi, nego više nije rob grijeha. Ne prakticira grijeh. Ne griješi namjerno. Ako i zgriješi, pokaje se, prizna grijeh i napusti ga (1. Ivanova 1, 9).
Jedete li još stari kruh pakosti i zloće? Jeste li se odrekli svojih starih grijeha? Ili nastavljate u njima i čak dodajete nove grijehe zbog olakog shvaćanja milosti koju ste primili? Apostol Pavao je rekao:
“Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.” (Rimljanima 6, 1-4)
Nadalje nas upozorava:
“A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu.” (Efežanima 5, 3-5)
Vjernici su oprani od svih ovih grijeha i posvećeni su i opravdani u imenu Gospodina Isusa i po Duhu Svetom (1. Korinćanima 6, 11). Stoga moraju bježati od ovih grijeha, uključujući i seksualni nemoral (stih 18). Kao djeca Božja “po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru …” (Rimljanima 13, 13)
Okani se svojih starih grijeha; nemoj nastaviti u njima.
“Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli.” (Kološanima 3, 5-7)
