Moguće je živjeti dugim, dugim životom kao vjernik, a nikad ne naučiti baciti svoje brige na Gospodina.
Možemo napamet naučiti ovaj redak i propovijedati o njemu drugima, a ipak nikad to stvarno iskusiti u svom životu.
“Svu svoju brigu bacite na nj, jer on se brine za vas.” (1. Petrova 5,7)
U teološkom smislu znamo da se Bog brine za nas, da ga zanimaju naše stvari i da je itekako sposoban voditi računa o najvećim tjeskobama koje možemo zamisliti. Ipak mi se i dalje noću okrećemo na svojim ležajevima, uzrujavamo se, brinemo i zamišljamo najgore.
Ne bi trebalo biti tako. Imam prijatelja koji se suočava s više problema i glavobolja nego što ih većina nas uopće zna. Kad bi ih sâm morao nositi, bio bi duhovna košara. Što on čini? On ih odnosi Gospodinu i tamo ih ostavlja, diže se s koljena, uvuče se u krevet, otpjeva nekoliko stihova neke duhovne pjesme i odmah zaspi.
Bill Bright jednom je rekao LeRoyu Eimsu: “LeRoy, pronašao sam veliku utjehu u 1. Petrovoj 5,7. Zaključio sam da u svom životu terete nosim ili ja ili ih nosi Isus. Ne možemo ih nositi obojica te sam odlučio baciti ih na njega.”
VIDI OVO: Molitva protiv brige
Eims je odlučio ovo iskušati. Napisao je: “Otišao sam u svoju sobu i počeo moliti. Učinio sam kako je Bill rekao kako sam najbolje znao. Mjesecima sam imao težak čvor u želucu. Mogao sam stvarno osjetiti kako me napušta. Iskusio sam da me Bog oslobodio.
Ne, problem nije nestao, još je uvijek prisutan. Ali nestao je teret. Više ne provodim besane noći ili plačem dok ne zaspim. Zaista se mogu suočiti s teretima radosna duha i zahvalna srca.”
Većina nas može se poistovjetiti s onim koji je napisao: “Božja je volja da svakoga dana na Nj bacim svoje brige. On također traži da ne odbacim od sebe svoje povjerenje. Ali, o kako glupo ja činim, uhvaćen nespreman, ja odbacim svoje povjerenje i ponesem sve svoje brige.”
A cijelo nam vrijeme Spasitelj govori:
Nijednu brigu ne nosi sam, Već i jedna je previše za te. Djelo je moje i moj je trud, Nek’ u odmor moj oni te vrate.
Autor: William MacDonald
