Vjerujem u Boga. Vjerujem u molitvu. Vjerujem u spasenje, ali evo tu sam jadan u svojoj duši, u muci od straha da sam počinio neoprostivi grijeh.
Prije trideset godina predao je srce Kristu. Bio je aktivan u crkvi – vjerno pohađajući bogoslužja – i odgajao je obitelj stegom i opomenom Gospodnjom, ali kao i s mnogim drugima, zlatna zraka ljepote one prve ljubavi počela je blijedjeti.
Počeo je gubiti obilnu radost kojoj je Gospodin blagoslovio njegovu dušu. Postupno je počeo skretati, ali još je uvijek pohađao crkvu, pa čak i učio jedan razred nedjeljne škole. Ponosio se svojim moralnim i pravednim postignućima, iako je njegova vjera bila samo malo više od forme.
A onda je jednoga dana sagriješio. Podlegao je iskušenju i prekršio ne samo zakon Božji, nego i svoj vlastiti pravedan kodeks. Vrlo brzo nakon njegova pada od milosti – nešto je vrlo mudro skrivao i prikrivao – njegova je žena bila ispunjena Duhom Svetim.
U slavnom izobilju nove radost koja je istjecala iz njezina srca, rekla je svom mužu da nikada neće prestati moliti dok i on ne bude ispunjen Duhom Svetim. Do tog vremena, njegova je sveta žena već deset godina molila i čekala na muža kojega je tako voljela, da posveti sebe i svoj život Bogu.
VIDI OVO: 7 smrtnih grijeha: njihovo značenje i što Biblija kaže o njima
Neoprostivi grijeh
Rekao je: ”Deset godina, brate Price, živim u pravom paklu. Više nego jednom uvjerio sam se da sam počinio neoprostivi grijeh. Pokušavao sam moliti, ali nebo je bilo poput olova. Čini se da nema izlaza za mene. Jedini redak Pisma kojeg se mogu sjetiti je onaj o čovjeku koji stavlja ruku na plug i zatim se osvrće. Biblija kaže da on nije prikladan za kraljevstvo nebesko. Volim svoj dom i obitelj. Vjerujem u Boga. Vjerujem u molitvu. Vjerujem u spasenje, ali evo tu sam jadan u svojoj duši, u muci od straha da sam počinio neoprostivi grijeh.”
Dok su mu suze tekle licem, uhvatio sam ga za obje ruke i rekao mu: ”Brate, kao učenik Gospodina Isusa Krista i kao propovjednik Evanđelja, kažem vam da niste to počinili.”
”S kojim pravo mi to kažete? Pitao je. ”Kako znate? Tko vam je rekao?”
”Svaka mala kap suze koja teče vašim licem, moj brate, mali je anđeo koji šapče u moje uho da su svi vaši strahovi uzaludni. Da ste počinili neoprostivi grijeh, ne biste sad plakali. Duh Sveti nikada ne bio donio osvjedočenje srcu koje ne bi moglo biti spašeno. Umjesto da ste puni žalosti, srce bi vam bilo poput čelika. Na ulazu vašeg uma zatvorila bi se vrata mogućnosti i bili biste neprobojni poput kamena.”
”Mislite li onda da za mene postoji nada?” pitao je.
”Da”, rekao sam, ”pouzdano. Dopustite da vam citiram jedan od omiljenih redaka.”
I tako sam okrenuo Prvu Ivanovu poslanicu i pročitao mu prvi redak drugog poglavlja: ”Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.”
”Ali to se odnosi na grešnike”, rekao je. ”To se ne odnosi na muškarce i žene koji su spašeni i koji tvrde da poznaju i ljube Isusa Krista.”
”Upravo tu griješite”, odgovorio sam. ”Bi li Ivan oslovljavao pokvarene, grešne muškarce i žene ovoga okrutnog, nevjernog svijeta kao ‘dječice moja’? Ne. Stari Ivan odražavao je veličinu ljubavi Očeva srca kad je u ovom predivnom i čudesnom retku iznio činjenicu da imamo Branitelja koji zagovara naš slučaj pred sudom neba.”
Zatim sam mu iznio velika božanske i silne istine… Gotovo sam završio, kad me prekinuo ovim riječima: ”Kakav Spasitelj! Kakav Spasitelj!”
Nije dugo prošlo, kad se njegova ruka našla oko moga ramena dok smo zajedno molili. Upravo su se tada tamo oblaci odvaljali i Duh Sveti je sišao na obojicu. Posljednjih pola sata bilo je to iskustvo koje neću uskoro zaboraviti. Nemojte misliti da su onaj mali dom u Betaniji ili mala koliba u Kani bili jedini domovi koje je Isus posjetio. Onoga slavnoga dana bio je i s nama. Lice toga čovjeka je osvijetljeno svjetlom neba kad se pozdravio sa mnom i otišao kući kako bi rekao svojoj ženi da je ispunjen Duhom Svetim.
Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života, br. 495
