Jelena Trikić iz Drvara je odbila liječenje kemoterapijom kako bi rodila dijete. Četrdeset dana nakon rođenja dječaka je preminula.
U životu je najvažnija posljednja riječ, djelo, kaže naš narod, tvrdeći da upravo posljednji čovjekov čin može uzdići ili izbrisati sve ono što je činio do svoje ovozemaljske smrti.
Sudeći po toj izreci, podvig Drvarčanke Jelene Trikić nadilazi sva vremena. Neizmjerno. Neusporedivo.
Prije 11 godina imala je 32. Unatoč teškom obliku tumora na mozgu, s kojim se borila od 2007., odlučila je roditi, a zbog trudnoće je odbila primati kemoterapiju i citostatike. Ni u kojem slučaju nije htjela prekinuti trudnoću, što je pogoršalo njezino zdravstveno stanje.
Izabrala je dijete
Umjesto liječenja, odlučila je iznijeti trudnoću do kraja. Da dam novi život u mjesecima kada je njen gasio. Zamijenila je svoj život za bebin. Iako su se liječnici čudili kako unatoč tako teškoj bolesti može uspješno iznijeti trudnoću, uz Jelenu je bila neka viša sila, sam Bog.
Prije 11 godina, 9. listopada, u Banjoj Luci rodila je dječaka – Nikolu. Iako rođen sa samo 1970 grama, bio je zdrava i napredna beba. Jelenina slika iz rodilišta kako drži Nikolu na grudima, njezina vedrina i ponos koji je izbijao iz te fotografije rasplakali su one najtvrđeg srca.
Radosna vijest da je hrabra majka rodila osvanula je u svim medijima. No, unatoč Jeleninoj volji za životom i nadljudskim naporima liječnika, 40 dana nakon poroda njeno plemenito, veliko srce prestalo je kucati.
Uskoro, 9. listopada, mali Nikola puni 12 godina. Živi u Prijedoru s ocem. Ide u sedmi razred i odličan je učenik. Trenira karate, ima crveni pojas. Kao i svi njegovi vršnjaci, voli igrati igrice i petljati po računalu.
Suprug bi podržao njenu odluku
I danas, desetljeće nakon Jelenina preranog odlaska, Goran kaže da bi i sada podržao njezinu odluku da iznese trudnoću i rodi.
“Jako mi je teško kad se sjetim tih dana prije jedanaest godina. Iako, sada mi je sve puno “čišće” i jasnije”, nastavlja Goran.
“Kao da sam tek sada došao sebi i kao da mogu trezvenije gledati na Jeleninu smrt. Nakon svih ovih godina postao sam svjestan koliko je sve to bilo strašno, mnogo strašnije nego što mi se činilo tih dana.
U nekim trenucima, prije desetak godina, mislio sam, želio sam da sve prođe dobro. Vjerovao sam da se ono najgore neće dogoditi, da Jelena neće otići zauvijek. Čovjekova nada da će sve, unatoč svemu, dobro proći u takvim trenucima zbunjuje um.
“Jelenin herojski čin uvijek je imao moju podršku”, nastavlja Goran. “Nikola i ja živimo s tim. Razgovarali smo o svemu. Potpuno je svjestan poteza i žrtve svoje majke. Kako godine budu prolazile, on će biti svjesniji i vjerujem da će imati ispravan stav o njezinoj hrabroj, požrtvovnoj odluci. Sada je još mlad, ali kako zna tko mu je bila majka i što je učinila da ga donese na svijet.”
Nakon poroda Jelena je pala u komu
Prisjećajući se 40 dana koliko je Jelena živjela nakon poroda, Goran s ogromnom, gotovo opipljivom boli kaže:
“Tada je, nažalost, bolest uznapredovala i Jelena je pala u komu iz koje se nije probudila. Tješi me što će živjeti kroz našeg Nikolu, a žalosti što je se nije sjetio, što ne raste s njom…”
Jelenin odlazak izvukao je tugu i suze u mnoge domove širom regije. Riječi utjehe suprugu Goranu Dunoviću i roditeljima stizale su sa svih strana.
Jelena je nakon smrti sahranjena u rodnom Drvaru, gdje joj danas žive otac i majka. Rijeka ljudi ispratila ju je do vječnog doma. Došli su brojni Drvarčani, rodbina i prijatelji, ali i njeni susjedi i sugrađani iz Prijedora, gdje je živjela sa suprugom Goranom.
Nosimo u našim molitvama oca i njegovog sina!
