Izraz “jeftina milost” često se povezuje s knjigom njemačkog teologa i svećenika Dietricha Bonhoeffera “Cijena učeništva”.
U svojoj knjizi, objavljenoj 1937. godine, on je rekao da je jeftina milost “propovijedanje oproštenja bez traženja pokajanja, krštenje bez crkvene discipline. Zajedništvo bez pokajanja. Jeftina milost je milost bez učeništva, milost bez križa, milost bez Isusa Krista.”
Jeftina milost naglašava dobre i jednostavne dijelove kršćanskog života
Jeftina milost je, kako ju je definirao Bonhoeffer, pristup kršćanstvu koji samo naglašava dobre ili jednostavne dijelove, a da ne kaže istinu o teškim aspektima.
Izostaviti teže aspekte pokajanja, crkvene discipline, ispovijedi, učeništva, križa ili cjelovite priče o Kristovom životu nudi nepotpuni, “jeftini” pogled na Božju milost.
Suprotno tome, milost nije jeftina, ali je neprocjenjiv dar. Bog je poslao Svog jedinorođenog Sina da umre kao žrtva za naše grijehe.
Isus je trpio bol i sramotu križa da bi nam ponudio spasenje milošću vjerom u Njega (Filipljanima 2, 5-8; Hebrejima 12, 1-2; Efežanima 2, 8-9).
Iako je spasenje besplatno, kršćanski život treba biti živa žrtva ugodna Bogu
Nadalje, iako je spasenje besplatan dar milosti, kršćanski život uključuje vremena i aspekte skupe žrtve.
Pavao, Jakov, Juda i Petar su u poslanicama sebe nazivali “slugom” ili “robom” Krista Isusa. Isus je čak nazivao one koji su živjeli za njega kao ljude koji bi svakodnevno uzimali svoj križ i slijedili Ga (Luka 9,23).
Često se raspravlja između onih koji spasenje milošću naglašavaju kao besplatni dar i onih koji ističu djela promijenjena života koja bi trebala biti rezultat osobe koju je Krist promijenio.
Dva stajališta o milosti
U prošlom stoljeću je, primjerice, došlo do rasprave između dva stajališta koja su predstavljala ove ideje poznate kao Slobodna milost i Gospodstvo spasenja.
Oba stajališta vjeruju da je spasenje dostupno samo milošću, samo vjerom u Krista. Međutim, svako se gledište razlikuje u drugim aspektima. Aspekt Slobodne milosti naglašava kako je sve što je potrebno za spasenje primanje Isusa kao Spasitelja (Ivan 1,12; Ivan 3,16; Rimljanima 10,9).
Stajalište Gospodstva spasenja tvrdi da osoba mora primiti Isusa kao Spasitelja i Gospodina da bi bila istinski spašena i da se kao rezultat toga moraju pokazati stvarne životne promjene (Luka 14,25-33; Rimljanima 5,20-21; Efežanima 4,17-24; Jakov 2,14-26).
Pokretačka motivacija u ovoj raspravi bio je rast onoga što neki nazivaju ”tjelesnim kršćanima”. Tjelesni kršćani su ljudi koji sebe smatraju kršćanima, ali pokazuju malo ili nikakvu razliku u svom životu od nekršćana. Stajalište Slobodne Milosti tvrdi da su mnogi od ovih ljudi istinski vjernici koji žive u grijehu, dok je stav Gospodstva spasenja tvrdio da ovi tjelesni kršćani nikada nisu spašeni.
Jeftina milost je imala veliki utjecaj na kršćanku teologiju
Ukratko, ideja “jeftine milosti” je ona koju je razvio Bonhoeffer i imala je veliki utjecaj unutar kršćanske misli tijekom prošlog stoljeća. Dok je milost Božja besplatan dar dostupan svima koji će je primiti, učenik Isusa Krista također će biti spreman rasti i podnositi teškoće zarad evanđelja.
Spasenje se odnosi na preobrazbu (2. Korinćanima 5,17) i novi život u Kristu (Ivan 10,10), a ne na ulaznicu za nebo. Naša sloboda je puno koštala Isusa (1. Korinćanima 6,20; 7,23; 2. Korinćanima 5,21). Milost je besplatna, ali nije jeftina.
Izvor: Compellingtruth.org
