Svakodnevno smo u ratu s grijehom, sotonom i ovim svijetom. No, utješno je znati da će taj rat jednoga dana završiti, a vaša borba će se isplatiti.
Gotovo svi kršćani su upoznati s Božjim oklopom iz Efežana 6, 10-20. No, malo njih zna da oklop kojeg Pavao opisuje vuče svoje korijene iz Staroga zavjeta.
Ustvari, oklop koji je dan kršćaninu za njegovu borbu protiv sila grijeha i tame je doslovno Božji oklop; oklop osmišljen za Boga i oklop kojeg je nosio Bog. Borimo se i čvrsto se odupiremo sotoni samo u snazi koja dolazi iz pobjede koju je Krist već pobijedio za nas.
Iz tog razloga nas različiti dijelovi oklopa usmjeruju na Krista. Remen istine je remen kojeg nosi mesijanski Kralj. (Izaija 11, 5) Prsni oklop pravednosti i kaciga spasenja potječu iz božanskog, ratničkog arsenala. (Izaija 59, 17) Stopala oklopljena spremnošću evanđelja su stopala onih koji proklamiraju dolazak mesijanskog kraljevstva. (Izaija 52, 7) Sam Bog je štit vjere. (Postanak 15, 1) Mač Duha, Riječ Božja, je oružje kojim rukuju obećani Božji sluge. (Izaija 49, 2)
Krist naš Osvajač
Drugim riječima, Bog nas odijeva svojim vlastitim oklopom, istim oklopom kojeg je Krist već nosio za nas za vrijeme svoje cjeloživotne borbe sa smrtnim neprijateljem naših duša; samim sotonom.
PROČITAJTE: Kako biti spreman za duhovnu borbu?
Isus nije general iz fotelje, koji oprema druge i nakon toga promatra borbu iz sigurne udaljenosti. Ne, On je sam nosio oklop i izborio pobjedu umjesto nas! Pozvani ste nositi kršćanski oklop, ne zato što bi to isto Isus učinio da se nađe u situaciji u kojoj se vi nalazite. Pozvani ste nositi Božji oklop iz razloga što je to Isus već učinio; kada je nosio Božji oklop cijelim putem prema križu.
Isus je za vrijeme cijelog svog života čvrsto stajao nasuprot sotoninim spletkama. Svaka od tih specifičnih kušnji s kojima ćemo se susresti ovog tjedna; požuda, tračanje, ljutnja, ponos, samoproklamiranje, laganje, žudnja, su iskušenja s kojima se On susreo i zbog kojih je pretrpio umjesto nas.
PROČITAJTE: Molitva u duhovnoj borbi
Nadalje, Isus je položio svoj život na križu za nas i tako je postigao pobjedu koja je izlila Božji posvećujući Duh u naše živote. Zbog Njegovog pobjedničkog života, smrt i uskrsnuće, ista moć koja je podigla Krista iz mrtvih sada djeluje u meni i vama kroz neprestani rad Duha, podižući nas iz duhovne smrti u novi život. (U Efežanima 6, 10 Pavao ponovno spominje tri grčke riječi koje koristi u Efežanima 1, 19-20 kako bi opisao Božju moć u uskrsnuću.)
Svetost pripada Gospodinu
No, neprestani posvećujući rad Duha u našim životima nije u cijelosti pod našom kontrolom. U Ivanu 3 Isus uspoređuje postupak postanka kršćaninom s rođenjem. Kao što beba nema kontrolu nad vremenom i okolnostima njezinog rođenja, tako Bog odabire kada obnoviti osobu i dovesti ju do vjere u Kristu. No čak i nakon što je dijete rođeno, ono ne kontrolira samo svoj tjelesni razvoj.
Dijete može poželjeti da bude više ili niže, ali sama želja to neće učiniti, niti će usporiti ili ubrzati proces tjelesnog razvoja. Na isti način nismo u konačnici u kontroli postupka duhovnog rasta, Posvećenje je određeno Božje djelo od početka do završetka. (Filipljanima 1, 6; 1. Solunjanima 5, 23-24)
Takva perspektiva je iznimno ohrabrujuća u našim svakodnevnim borbama s grijehom i sotonom. Često zamišljamo da smo prepušteni sami sebi kada se borimo protiv grijeha. To nije tako. Zato nas Pavao podsjeća na to da je molitva tako važan čimbenik duhovnog ratovanja. (Efežanima 6, 18-20)
PROČITAJTE: BOŽJA BOJNA OPREMA: Sotona vam prilazi sa željom da vas uništi – Ovako mu možete odgovoriti!
Nije dovoljno staviti Božji oklop; trebamo biti u neprestanoj komunikaciji s Bogom oklopa. Stvarnost je da naša pobjeda nad grijehom u konačnici ovisi o Isusu, ne o nama. Njegova borba je bila odlučujuća, ne naša. Njegova pobjeda na križu zaradila je potpuno posvećenje, našu konačnu svetost pred Bogom. (Efežanima 5, 25-27)
Njegov Duh je sada na djelu u nama i razvija nas prema Njegovom cilju naše potpune čistoće. Vaš duhovni rast može biti puno sporiji nego što to očekujemo, ali ako smo u Kristu, Bog će nas u potpunosti posvetiti.
Svakodnevna borba
To naravno ne znači da nikada nećemo imati borbe s grijehom. Baš suprotno; Pavao jasno od nas očekuje da budemo uključeni u naš svakodnevnu borbu na život i smrt sa sotonom i svom njegovom nevjerojatnom moći.
Prikaz oklopa i borbe nam pokazuje da naša borba protiv grijeha mora uključiti krvavi znoj i suze; našu krv, znoj i suze, kao i našeg Spasitelja. Mi također trebamo uzeti svoje križeve i proći s našim Gospodarom cestu teškoća i patnji. (Matej 10, 38)
Trebamo odraditi naše spasenje sa strahom i drhtanjem (Filipljanima 2, 12) Ipak, Pavao nam govori da odradimo naše vlastito spasenje točno iz razloga što je Bog na djelu s nama. (Filipljanima 2, 13)
PROČITAJTE: Tri laži u koje vjerujemo kada smo kušani na grijeh (i istine za koje se moramo boriti)
Kristovo nošenje Božjeg oklopa umjesto nas i Njegova pobjeda nad grijehom na križu znači da naša borba protiv grijeha nikada nije beznadna. Bog će nas u konačnici posvetiti; On je to obećao učiniti. Posljednjeg dana, ustat ćemo u novome životu u Kristu i stajati u Božjoj prisutnosti, stvoreni savršenima zauvijek. Niti jedan kršćanin neće biti izostavljen, polu-posvećen. Grijeh i sotona neće imati konačnu prevlast nad nama. (Rimljanima 6, 14)
Pobjednička pjesma u daljini
To znači da se usred boli zbog frustrirajućih, svakodnevnih borbi s grijehom i sotonom, možemo moliti Bogu kako bi On nastavio taj proces s vremena na vrijeme, bez obzira na to radi li se o osnaživanju nas protiv sotone ili da nekad dopusti da padnemo kako bismo rasli u poniznosti i ovisnosti o Njemu. (vidi ”Westminstersko vjeroispovijedanje”) Spoznaja da je Bog suveren nad našim posvećenjem daje nam nadu da nastavljamo pokušavati, čak i u onim područjima života gdje izgleda kao da grijeh stalno pobjeđuje. To nas podsjeća na to da čak i kada vidimo istinski napredak u našem životu, to nije ništa što smo mi postigli i ne daje nam razloga za hvalisanje. Božji Duh Sveti zaslužuje svu slavu, a ne mi.
PROČITAJTE: 7 načina kako sačuvati unutarnji mir u duhovnom ratu
On će dobiti slavu u posljednji dan, kada sva Božja umorna, iscrpljena bitkama djeca uđu u Novi Jeruzalem, s njihovim bitkama, iskušenjima i borbama sada kao sjećanjima iz prošlosti i novom pjesmom na njihovim usnama, pjesmom koja slavi Krista, pobjedonosnog božanskog Ratnika, koji je pobijedio njihovo otkupljenje kroz svoju borbu. Kao što William Walsham to opisuje u svojoj pjesmi ”Za sve svete”:
I kada je borba žestoka, bitka duga, uši su usredotočene na pobjedničku pjesmu u daljini i srca su ponovno hrabra i ruke su snažne. Aleluja, aleluja.
No pogledajte, nastaje još slavniji dan; sveci se pobjedonosno podižu u svjetlom polju; Kralj Slave prolazi svojim putem. Aleluja, aleluja.
Zlatno povečerje osvjetljava na zapadu; uskoro, uskoro, vjernim ratnicima dolazi njihov odmor. Slatka je mirnoća rajskog blagoslova. Aleluja, aleluja.
Autor: Iain Duguid; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
