Postoji jedna gruba riječ koju je Isus izgovorio, a koju sigurno ne biste htjeli čuti.
Tijekom zemaljske službe, Isus je imao dosta sukoba s tadašnjim vjerskim vođama, farizejima. Ovi su ljudi bili dobro upućeni u Sveto pismo i revno slijedili svako slovo Zakona (Djela 26, 5). Međutim, držeći se slova Zakona, aktivno su tražili rupe u njemu koje su im omogućile kršenje duha Zakona. Također, pokazivali su nedostatak suosjećanja prema svojim bližnjima i često su pretjerano demonstrirali svoju takozvanu duhovnost kako bi dobili pohvalu (Matej 23, 5-7; Luka 18, 11). Isus je oštro osudio njihovo ponašanje rekavši:
“Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.” (Matej 15, 7-9)
Isus ponekad nije bio jako suptilan
Zapravo, bio je vrlo strog prema onima koji su se pretvarali da im je Bog najvažniji u životu, a zatim su radili što žele. Čak koristi i riječ “licemjer” kada je to potrebno!
Isus citira proroka Izaiju (Izaija 29, 13) kako bi potvrdio svoju tvrdnju da pravo štovanje nije samo stvar vanjskih radnji, već mora dolaziti iz srca. Ljudi kojima se obraćao možda su izvana bili religiozni, slijedili su sve običaje i tradiciju, ali njihova srca nisu bila u tome. Bili su bez istinske ljubavi prema Bogu ili istinske želje da slijede Njegovu volju.
Bog ne može podnijeti kada glumimo kao da smo predani Njegovoj volji, a onda radimo ono što volimo, želimo ili nam je ugodnije. Samo Njegova volja obvezuje. Lako je poštivati Boga riječima, ali On želi poslušnost kako bi naš karakter bio usklađen s Njegovim. Činiti manje znači činiti krivo.
Isus, dakle, poziva vjernike da usklade svoja djela sa svojim uvjerenjima, utjelovljujući iskrenost i autentičnost u svom odnosu s Bogom.
Osim toga, u Novom zavjetu postoji upozorenje o grijehu licemjerja (1. Petrova 2, 1). Također, u Crkvi su zabilježeni primjeri licemjerja. U Djelima apostolskim 5, 1-10 Ananija i Safira su razotkriveni jer su se pretvarali da su velikodušniji nego što su bili. Dakle, licemjeri postoje među onima koji se izjašnjavaju kao vjernici. Bili su prisutni na početku i, prema Isusovoj prispodobi o kukolju i pšenici, sigurno će postojati do kraja svijeta (Matej 13, 18-30). Uvijek moramo biti na oprezu da ne padnemo u ista iskušenja (1. Korinćanima 10, 12). Kroz našu živu vjeru u Gospodina Isusa neprestano moramo pobjeđivati silu grijeha sve dok konačno ne budemo oslobođeni (1. Ivanova 5, 4-5).
