U prvih 24 sata života, njezin sin Landon je sisao gotovo više od 9 sati. Da mu je dala samo jednu bočicu, preživio bi. Sada želi upozoriti druge majke na opasnost.
Umjesto slavlja na dan kada je trebao biti prvi rođendan dječaka Landona, njegova majka Jillian Johnson je odlučila progovoriti o njegovoj smrti.
Zbog straha da će biti prozvana lošom majkom nije dugo htjela ispričati ovu priču. No sada to čini u nadi da će njome pomoći kojem drugom djetetu.
Kada su se pripremali za Landonov dolazak, Jillian i njezin suprug učinili su sve kako bi bili spremni za novu budućnost: „Išli smo na sve tečajeve. Čitali smo sve knjige. Bili smo spremni. Ili smo barem tako mislili“, rekla je Jillian, „Svaki tečaj i knjiga govorili su o dojenju i koliko je ono važno za djetetovo zdravlje“.
Landon je rođen u bolnici koja je poticala dojenje. Nakon hitnog carskog reza, Jillian je dojila Landona.
Liječnici su joj rekli da je sve u redu te da Landon normalno prima dojku. No, on je neprestano htio još.
Liječnici su ju testirali jer su mislili da ne proizvodi dovoljno mlijeka, no činilo se da stanje nije rizično tako da su preporučili da nastavi dojiti.
Tada je Jillian primijetila da nešto nije u redu. Landon je sisao od 15-40 minuta svakih sat ili dva. Kada nije jeo, onda je neprestano plakao. Kada je Jillian pitala zašto se to događa, liječnici su joj rekli da je riječ o tome da Landon tijekom dijela dana vrlo često jede, a onda prođe razdoblje kada ne želi jesti.
Jillian se prisjetila: „Sjećam se da sam o tome učila na tečajevima i budući da mi je on prvo dijete, vjerovala sam liječnicima – pogotovo i jer sam bila na teškim lijekovima zbog carskog reza. No, bila sam u krivu. Naučila sam da moram biti najveća zagovornica za svoje dijete“.
U prvih 24 sata života, Landon je sisao gotovo više od 9 sati. Nakon što je živio samo 53 sata (dva i pol dana) izgubio je gotovo 10% težine s kojom je rođen.
Nakon samo tri dana u bolnici, otpušteni su kući bez obzira na to da je neprestano sisao, a majka nije imala dovoljno mlijeka.
VIDI OVO: Beba je umrla pri porodu. 10 mjeseci kasnije događa se nešto nevjerojatno
„Odveli smo ga kući… nismo znali da će nakon samo 12 sati dobiti srčani udar izazvan dehidracijom“, napisala je, „Jeste li znali da novorođenčad ne bi trebala neprestano plakati? Trebaju jesti, spavati i kakati. Nisam imala pojma da je neutješan jer je doslovno gladovao“.
Prema liječnici Christie Del Castillo-Hegyi: „Neprestano dojenje i njegovanje koje ne rezultira smirenjem djeteta je znak izgladnjivanja djeteta koje može dovesti do ozbiljnih posljedica na mozak. Ako dijete dobiva samo dio kalorija koje mu trebaju kroz dojenje, onda može početi osjećati jako veliku glad i žeđ zbog čega će neprestano plakati i sisati ako je to jedini izvor kalorija koji im se nudi“.
Ujedno, dijete koje neprestano sisa možda gubi i više kalorija tim činom nego što ih dobiva. To često dovodi do brzog gubitka težine kao u Landonovom slučaju.
Kada se obitelj vratila iz bolnice, Landon je zaspao za vrijeme dojenja. Uskoro mu je nestao puls.
Nakon 15 dana na aparatima, Landon je preminuo.
„Najbolji savjet koji sam dobila dok je Landon bio na aparatima bio je da je dojenje najbolje, ali uvijek treba dati i bočicu“, napisala je, „Jedino tako možete biti sigurni da je vaša beba dovoljno pojela. Da se samo mogu vratiti kroz vrijeme“.
Prošlo je pet godina otkad je Jillian izgubila svog sina zbog nečega što je moglo biti spriječeno da je samo znala biti njihov glasnogovornik. Danas se bori s krivnjom te se pita kakav bi joj život bio da je znala što sada zna.
VIDI OVO: Njihovo novorođenče je preminulo, no jedan poziv iz bolnice promijenio im je život
„Još uvijek imam mnogo dana krivnje i pitanja – što da sam mu samo dala bočicu? Tu je i ljutnja jer, kako sam mogla znati? Sjećam se kad se Stella rodila. Neprestano je bila tiha. Ispitivala sam sestre što nije u redu s njom. One su rekle da je sve u redu. Radi sve što treba: jede, spava. I tek sam tada shvatila da nije bilo normalno da novorođeno dijete plače onoliko koliko je Landon plakao. On je samo bio gladan. No ja nisam znala. Trebala sam znati. I dan danas se osjećam kao da sam ga iznevjerila“.
Jillian kaže da joj jako nedostaje njezin sin i život koji je mogla imati, ali ju je naučio jako puno u tih nekoliko dana.
„On mi je dao deset nevjerojatnih mjeseci. Ponižena sam. Iskušana. Neke su se veze raspale, a neke su se obnovile. Naučila sam opraštati. Naučila sam pravo značenje izreke ‘život je kratak’. Volim do iznemoglosti. No ne mogu živjeti sa sobom znajući da je njegova smrt bila uzaludna. Naučila sam tako mnogo lekcija. Naučila sam značenje pravog suosjećanja i bezuvjetne ljubavi“.
Jillian se sada nada da će njezina priča pomoći drugim majkama.
