Bez obzira koliko netko tvrdio da je kršćanin, onaj koji ne prizna svoj grijeh nije istinski vjernik. Apostol Ivan piše: ‘’Ako tvrdimo da nismo sagriješili, njega pravimo lašcem, i njegove riječi nema u nama.’’ (1 Iv 1,10)
Osoba može tvrditi da je kršćanin, ali ukoliko ne postoji svijest o osobnom grijehu, ta osoba nije spašena.
Istinski vjernik prepoznaje grijeh
Ona može savršenom pronicljivošću vidjeti grijeh u tuđim životima, ili se može zgražati nad zlom u društvu, ali ako je slijepa pred grijesima svoje duše, ipak je izgubljena. Sve dok ne dođe do priznavanja vlastitih grijeha, nema oproštenja za njene grijehe.
Još je gore to što tvrdnjama da nije sagriješila ta osoba Boga čini lašcem! Bez ikakva okolišanja, Bog kaže da je sagriješila.
Osoba koja niječe svoj grijeh podsjeća me na brucoša koji je otišao u praonicu studentskoga doma sa svežnjem prljave odjeće umotane u staru majicu.
VIDI OVO: 7 znakova istinskog obraćenja
Toliko se sramio što mu je odjeća prljava da uopće nije otvorio svežanj. Umjesto toga, ugurao ga je u perilicu, a kad je ciklus završio ugurao je isti taj svežanj u sušilicu. Na kraju je vratio neodmotani svežanj u svoju sobu gdje je otkrio da mu se odjeća smočila, osušila ali ne i očistila.
Mnogi nikad potpuno ne priznaju grijehe Bogu
No ipak, mnogi obave vanjske, isprazne obrede religije, vodeći računa o tome što drugi misle o njima, pazeći kako se ne bi razotkrili i nikad ne iznesu svoje grijehe pred Boga. Nikad potpuno ne priznaju grijehe pred Bogom.
Ukoliko takva samoobmanuta osoba tuguje nad svojim grijehom, to je samo zato što je taj grijeh povrijedio nju, a ne zato što je rastužio Boga. Na primjer, Judi je bilo žao zbog njegova grijeha, ali se objesio u kajanju i otišao u pakao.
Takva osoba nikad ne vidi da su njeni grijesi prikovali Krista na križ. Uvijek traži krivca, ona zna spremno pokazati na grijeh u nekome drugom, ali nikada ne priznaje svoje grijehe pred Bogom, a kamoli da tuguje zbog njih.
Autor: Stephen Lawson; iz knjige ”Savršeno sigurni”
