Ako bismo dobili što zaslužujemo, nikada ništa ne bismo dobili. Ali jedan čovjek pripremio je veliku gozbu znajući da će putovima i među ogradama ovoga svijeta tamo-amo hodati gladni ljudi.
Znao je da će biti bolesni u tijelu i bolesni u duši. Znao je da će im srca biti jadna i životi žalosni. Znao je da će biti izgubljeni i bez ikakva cilja. Znao je! I pripremio je stol te stavio na njega spasenje za dušu i iscjeljenje za slomljeno tijelo.
Stavio je na taj stol obećanje milosti o kakvoj nikada nitko nije ni sanjao. Stavio je na njega obećanje o svojem vlastitom dolasku da ih povede u zemlju koju je otišao pripremiti. Stavio je na njega blagoslove, neiskazano milosrđe, sve što jadno čovječanstvo treba.
A onda je poslao Petra, Jakova i Ivana rekavši im: “Pođite u sav svijet i recite im da dođu. Pripremio sam gozbu.” Aleluja!
Je li vam potrebno spasenje, iscjeljenje, blagoslov? Sve je to tu. Naš Kralj pripremio je veliku gozbu. “Dođite, sjednite za stol te jedite i pijte da se nasitite i napojite”, vikali su glasnici, ali su se svi, kao po dogovoru, počeli ispričavati. Kako žalosno, kako bolno!
Sad vam u zaključku želim reći i to da je cijena koju je platio kako bi omogućio tu gozbu bila iznad ljudskog shvaćanja, iznad ljudskih riječi. Da, platio je cijenu. Čitavu cijenu. Ali kakvu cijenu!
Autor: Charles S. Price
