Najteža stvar u vezi kršćanskog koncepta Trojstva je taj da ne postoji način kako bi se ono adekvatno objasnilo. Trojstvo je koncept koji je za bilo koje ljudsko biće nemoguće u potpunosti shvatiti, a kamoli objasniti.
Bog je definitivno veći od nas, samim tim ne treba očekivati da smo u stanju u potpunosti ga razumijeti.
Biblija uči da je Otac Bog, da je Isus Bog i da je Sveti Duh Bog. Biblija također uči kako postoji samo jedan Bog. Iako možemo shvatiti neke odnose između različitih osoba Trojstva, u krajnjoj liniji, ono je neshvatljivo ljudskom umu. Međutim, to ne znači kako ono nije točno ili se ne zasniva na biblijskom učenju.
Imajte na umu dok proučavate ovu temu da riječ “Trojstvo” nije korištena u Pismu. Ovaj termin je korišten u pokušaju opisa trojedinog Boga, činjenica da postoje 3 koegzistirajuće, vječne osobe koje čine Boga. Treba shvatiti kako ovo NIJE ni na koji način sugestija o 3 Boga. Trojstvo je 1 Bog u tri osobe. Ne postoji ništa pogrešno ako se koristi termin “Trojstvo” iako riječ nije nađena u Bibliji. Jednostavnije je reći riječ “Trojstvo” nego “3 koegzistirajuće vječne osobe koje čine Boga.” Ako ovo predstavlja problem za tebe, možeš razmotriš ovo: riječ djed nije korištena u Bibliji isto tako. A opet, mi znamo da je bilo djedova u Bibliji. Abraham je bio djed Jakovu. Tako da, nemoj se zakačitti samo za termin “Trojstvo”. Ono što je stvarno bitno, je da koncept predstavljen riječju “Trojstvo” postoji u Pismu. Uz ovaj širok uvod, bit će dati biblijski stihovi u diskusiji o Trojstvu.
1) Postoji jedan Bog: Ponovljeni zakon 6:4; 1 Korinćanima 8:4; Galaćanima 3:20; 1 Timoteju 2:5.
2) Trojstvo podrazumijeva tri ososbe: Postanak 1:1; 1:26; 3:22; 11:7; Izaija 6:8; 48:16; 61:1; Matej 3:16-17; Matej 28:19; 2 Korinćanima 13:14. U odlomcima iz Starog zavjeta, poznavanje hebrejskog je od pomoći. U Postanku 1:1, imenica “Elohim” je korištena u množini. U Postanku 1:26; 3:22; 11:7 i Izaiji 6:8, korištena je zamjenica “nas” (mi) u množini. Nema sumnje da “Elohim” i “nas” se odnosi na više od dvije osobe. Na engleskom, postoje samo dvije forme, jednina i množina. U hebrejskom, postoje, jednina, dvojina i množina. Dvojina je SAMO za dva. U hebrejskom ova dvojna forma je korištena za stvari koje dolaze u paru kao oči, uši, i ruke. Riječ “Elohim” i zamjenica “nas” su u množini – definitivno više od dva – i mora se odnositi na tri ili više (Otac, Sin i Sveti Duh).
U Izaiji 48:16 i 61:1, Sin govori o Ocu i Svetom Duhu. Usporedite Izaiju 61:1 s Lukom 4:14-19 kako bi primjetili da je to Sin koji govori. Matej 3:16-17 opisuje događaj Isusovog krištenja. U ovom se vidi Bog Sveti Duh kako silazi na Boga Sina dok Bog Otac proglašava svoje zadovoljstvo Sinom. Matej 28:19 i 2 Korinćanima 13:14 su primjeri 3 različite osobe Trojstva.
3) Članovi Trojstva prepoznaju jedan drugoga kao jedno u različitim odlomcima: U Starom zavjetu, “GOSPOD” je prepoznat od “Gospoda” (Postanak 19:24; Hošea 1:4). “GOSPODIN” ima “Sina” (Psalam 2:7 0,12; Izreke 30:2-4). Duh je prepoznat od “GOSPODA” (Brojevi 27:18) i od “Boga” (Psalam 51:10-12). Bog Sin je prepoznat od Boga Oca (Psalam 45:6-7; Hebrejima 1:8-9). U Novom zavjetu, u Ivanu 14:16-17 Isus govori Ocu o slanju Pomoćnika, Duha Svetoga. Ovo pokazuje kako Isus nije sebe smatrao Ocem ili Svetim Duhom. Uzmite u obzir sva druga mjesta u Evanđeljima kada Isus govori s Ocem. Je li On razgovarao sam sa sobom? Ne. On je govorio s drugom osobom Trojstva – Ocem.
4) Svaka osoba Trojstva je Bog: Otac je Bog: Ivan 6:27; Rimljanima 1:7; 1 Petrova 1:2. Sin je Bog: Ivan 1:1 0,14; Rimljanima 9:5; Kološanima 2:9; Hebrejima 1:8; 1 Ivanova 5:20. Sveti Duh je Bog: Djela 5:3-4; 1 Korinćanima 3:16 (Onaj koji prebiva je Sveti Duh – Rimljanima 8:9; Ivan 14:16-17; Djela 2:1-4).
5) Podređenost unutar Trojstva: Pismo pokazuje da je Sveti Duh podređen Ocu i Sinu, a Sin je podređen Ocu. Ovo je jedan unutarnji odnos koji ne poriče božanstvo bilo koje osobe Trojstva. Ovo je jednostavno područje gdje naš ograničen um ne može razumjeti sve što se tiče beskonačnog Boga. U vezi Sina vidi: Luka 22:42; Ivan 5:36; Ivan 20:21; 1 Ivanova 4:14. U vezi Duha vidi: Ivan 14:16; 14:26; 15:26; 16:7 i posebno Ivan 16:13-14.
6) Uloge pojedinih članova Trojstva: Otac je krajnji izvor ili uzrok: 1) svemira (1 Korinćanima 8:6; Otkrivenje 4:11); 2) božanskog otkrivenja (Otkrivenje 1:1); 3) spasenja (Ivan 3:16 – 17) i 4) Isusovog ljudskog djela (Ivan 5:17; 14:10). Otac je taj koji inicira sve ove stvari.
Sin je posrednik kroz kojeg Otac čini sljedeće stvari: 1) stvaranje i održavanje svemira (1 Korinćanima 8:6; Ivan 1:3; Kološanima 1:16-17); 2) božansko otkrivenje (Ivan 1:1; Matej 11:27 ; Ivan 16:12-15; Otkrivenje 1:1); i 3) spasenje (2 Korinćanima 5:19; Matej 1:21; Ivan 4:42). Otac čini sve ove stvari kroz Sina koji je Njegov posrednik.
Sveti Duh je onaj kroz koga Otac čini sljedeća djela: 1) stvaranje i održavanje svemira (Postanak 1:2; Iv 26:13; Psalam 104:30); 2) božansko otkrivenje (Ivan 16:12-15; Efežanima 3: 5; 2 Petar 1:21); 3) spasenje (Ivan 3:6; Titu 3:5; 1 Petrova 1:2) i 4) Isusova djela (Izaija 61:1; Djela 10:38). Znači Otac čini sve ove stvari, silom Svetog Duha.
Ni jedna od popularnih ilustracija nije u potpunosti točan opis Trojstva. Jaje (ili jabuka) nije dobra ilustracija jer su ljuska, žutanjak i bjelanjak dijelovi jajeta a ne jaje za sebe. Otac, Sin i Sveti Duh nisu dijelovi Boga, svaki od njih je Bog. Ilustracija s vodom je malo bolja, ali još uvijek nedovoljno adekvatna za opisati Trojstvo. Tekućina, vodena para i led su tri oblika vode. Otac, Sin i Sveti Duh nisu oblici Boga, svaki od njih je Bog. Tako da, dok nam ove ilustracije mogu dati sliku Trojstva, slika nije u potpunosti ispravna. Jedan beskonačan Bog se ne može u potpunosti opisati jednom ograničenom ilustracijom. Umjesto da se fokusiraš na Trojstvo, pokušaj se usmjeriti na činjenicu Božje veličine i beskonačno više prirode od naše. “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i tako neistraživit njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik?” (Rimljanima 11,33-34)
