Ono što učimo o Bogu često volimo više od samoga Boga.
Biblija nas upozorava na opasnosti koje dolaze s našim znanjem o Bogu, osobito one koji su teološki potkrijepljeni i samouvjereni. Ne možete služiti Bogu i teologiji. Dobra teologija je sredstvo za uživanje i štovanje Boga, inače je beskorisna.
Je li se vaša teologija pretvorila u idolopoklonstvo? Je li vas vaše znanje o Bogu ironično i tragično udaljilo od Njega, umjesto da vas je približilo k Njemu? U nastavku su devet pitanja koja vam mogu pomoći da dijagnosticirate je li teologija idol u vašem srcu i umu.
- Dovodi li vas vaša teologija bliže Bogu?
Vodi li vas veće znanje o Bogu dublje u molitvu? Možda je najsigurniji test naše teologije u tome stvara li ona dublju prisnost s Bogom. Nitko Isusu nije trebao ništa reći o Bogu, ipak to ni na koji način nije razvodnilo ili umanjilo Njegovu potrebu za molitvom. Umjesto toga, produbilo je i osvježilo Njegovu predanost da se u molitvi susretne sa svojim nebeskim Ocem (Marko 1,35).
Tim Keller kaže:
„Isus kaže da je nepogrešiv test duhovnog integriteta vaš privatni molitveni život. Mnogi ljudi mole kada od njih to zahtijevaju kulturološka ili društvena očekivanja, ili možda zbog tjeskobe uzrokovane problematičnim okolnostima. Međutim, oni koji žive istinski odnos s Bogom kao Ocem imat će unutrašnju želju za molitvom i stoga će moliti, iako ih nikakav pritisak izvana ne tjera da to čine.“ (Prayer, 23)
- Mobilizira li vas vaša teologija?
Šalje li vas veće znanje o Bogu još više u svijet? Poznavanje Boga i Njegove riječi trebali bi izgraditi našu brigu za svijet oko nas – kako bi oni u svijetu vidjeli i saznali i zavoljeli istinu koju smo i mi vidjeli i saznali i zavoljeli. U svakom poglavlju koje proučavamo, svakom stihu koji pamtimo i svakom nauku koji smo razumjeli trebao bi biti poticaj da idemo i govorimo svijetu.
Isus moli za nas ovu dužnost:
„Sada upoznaše da je od tebe sve što si mi dao. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima. I oni ih primiše i uistinu upoznaše da sam od tebe izašao te uzvjerovaše da me ti posla. … Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. … i da svijet upozna da me ti posla i uzljubi njih kao što uzljubi mene.“ (Ivan 17,7-8. 18. 23)
Svrha cijelog našeg znanja o Bogu jest u tome da ga svijet također upozna. Pokreće li vas vaša teologija prema toj misiji, prema tome da Isusa dijelite hrabro i predano gdje god da vas On stavi?
- Potiče li vas vaša teologija da se u ljubavi žrtvujete za druge?
Potiče li vas veća spoznaja o Bogu da volite i služite drugima? Dobra teologija slama prepreke među kršćanima (1. Korinćanima 1,10). Ona ih ne postavlja. Neprijateljstvo među nama je srušeno (Efežanima 2,14), a to mjesto je zauzela ljubav otkupljena krvlju – ljubav koja izjavljuje da pripadamo Isusu (Ivan 13,35).
Ivan piše: „Ljubljeni, ljubimo jedni druge; jer ljubav je od Boga, i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, Boga ne upozna — jer Bog je ljubav“ (1. Ivanova 4,7-8)
- Potiče li vaša teologija želju za daljnjim učenjem?
Zbog većeg znanja o Bogu, raste li vaša želja da ga upoznate još više? Znak manjkave teologije je ukorijenjeno uvjerenje da ne možete biti u krivu. Duboka, glasna, čvrsta i utemeljena teologija dovodi do molitve: „Otvori mi oči, da bih vidio čudesa iz Zakona tvojega“ (Psalam 119,18).
Muškarcu ili ženi koji uistinu poznaju Boga nikada nije dovoljno spoznaje o Njemu. Uostalom, teologija je proučavanje beskonačne Osobe, Boga kojemu nema kraja i kojeg nikada ne možemo iscrpiti. Teologija, dakle, nije samo cjeloživotno putovanje i potraga, već nešto što ćemo činiti ostatak vječnosti.
Njegujete li istinu na način da radosno prihvaćate ispravke? Želite li da se pogrešne ideje u vašoj teologiji isprave? Ukoliko poznajete jedinog, istinitog i živog Boga, nikada nećete prestati o Njemu učiti još više. Dobra teologija uvijek daje prostora za rast.
- Čini li vas vaša teologija poniznim?
Povećava li veće znanje o Bogu vaše oslanjanje na Njegovu milost? Pavao je vjerojatno našeg Boga poznavao onoliko duboko, temeljito i osobno koliko je to ljudski moguće. Umjesto da je dopustio da ga ta spoznaja uobrazi, postao je ponizni, ali i nasilni neprijatelj ponosa. On hrabro izjavljuje: „No milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna; naprotiv, potrudih se više od njih sviju — ali ne ja, nego milost Božja sa mnom“ (1. Korinćanima 15,10).
Sve što jesam i sve što znam, jesam i znam milošću Božjom. I sve što sam postigao u svom životu i službi jednostavno je još jedan dokaz Njegove moći, a ne moje. Ponavljam, Pavao, teolog nad teolozima, piše: „Vjerodostojna je ova riječ i svakog priznanja vrijedna: Krist Isus dođe na svijet spasiti grješnike, od kojih sam prvi ja“ (1. Timoteju 1,15).
- Definira li vaša teologija vaše blago i prioritete?
Prelijeva li se vaše znanje u slavljenje Boga kao vaše najveće blago? U ovoj kratkoj priči, Isus je opisao transformaciju koja se događa kada srce uistinu spozna Boga: „Nadalje, kraljevstvo nebesko nalik je blagu skrivenu na njivi koje, pronašavši ga, čovjek sakrije te od radosti zbog njega ode i proda sve što ima pa kupi onu njivu“ (Matej 13,44).
Postavlja li vaša teologija vaše blago na nebo, umjesto kod kuće ili na poslu ili online gdje je nekad bilo? Biste li rado dali sve što imate ovdje da biste imali Boga zauvijek? Što više upoznajemo našeg Boga, sve se više odvikavamo od stvari ovoga svijeta, a u središte našeg srca, naših ambicija i naših čežnji stavljamo Njega.
- Proizvodi li vaša teologija suosjećanje?
Slama li veće znanje o Bogu vaše srce za izgubljene i potrebite? Srce koje je evanđelje spasilo voli biti sredstvo za spašavanje drugih. Isus, „premda bijaše bogat, vas radi posta siromašan da se vi njegovim siromaštvom obogatite“ (2. Korinćanima 8,9). Stoga, radosno pružamo pomoć gdje god je ona potrebna, sa svim što nam je dano (2. Korinćanima 8,2-4).
Kad su apostoli čuli Pavlovo evanđelje, nisu pokušali ispraviti ništa u njegovom nauku o opravdanju, već su ga jednostavno tražili da se sjeća siromaha (Galaćanima 2,10). To sugerira da je služenje siromašnima i potrebitima – fizički, duhovno, ili na drugi način – blisko Božjem srcu i važno za širenje evanđelja. Oni koji istinski poznaju Boga, potrebitima daju bez da išta traže zauzvrat.
- Ima li vaša teologija Isusa u središtu?
Bog kojeg susrećemo u Bibliji – i u cijeloj našoj teologiji – postao je tijelo i nastanio se među nama (Ivan 1,14). Sve što je Bog govorio prije Isusa po prorocima, govorio je o Isusu (Luka 24,27; Ivan 5,39-40) – kako bi pripremio svijet da upozna i voli Njegovog Sina. I sve što je Bog rekao prije Isusa, rekao je jasnije, potpunije, izražajnije u Isusu (Hebrejima 1,2-4). Isus je „slika Boga nevidljivoga“ i „svidjelo se Ocu u njemu nastaniti svu puninu“ (Kološanima 1,15. 19). Poznavati Boga je isto kao i poznavati Isusa.
Cijela dobra, istinita, trajna teologija može se svesti na Isusa Krista i njegov križ (1. Korinćanima 2,1-2). Ako raspeti Sin Božji nije u samom središtu svega što vjerujete o Bogu, vaša teologija je izgubila svoju ravnotežu, svoje uporište i svoj smisao. S Pavlom kažimo: „A meni se ničim nije hvaliti osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojemu je svijet meni razapet i ja svijetu“ (Galaćanima 6,14).
- Povećava li vaša teologija vašu želju za svetošću?
Vodi li vas poznavanje Boga želji da budete sve više poput Njega? Suicidalno je odvojiti vaše znanje o Bogu od vaše želje da sve više postajete nalik Njemu. Isus je imao teške riječi za licemjere poput ovih: „Ovaj me puk usnama časti, a srce im je daleko od mene“ (Marko 7,6). Ljubav prema grijehu otkriva lošu teologiju (1. Solunjanima 4,5).
Dobra teologija je ona koja napada grijeh. „U srce sam svoje tvoju pohranio riječ, da protiv tebe ne sagriješim“ (Psalam 119,11). Bog nam je dao sebe – otkrio nam se kroz svoju Riječ – kako bi nas obnovio na svoju sliku. I kako rastemo u svetosti, tako naše svjetlo sve više obasjava tamu, otkrivajući da svi drugi vide Njegovu slavu (Matej 5,16).
Petar piše:
„Njegova nam je božanska sila podarila sve što je potrebno za život i pobožnost spoznajom Onoga koji nas pozva na slavu i krjepost. Time su nam darovana vrlo velika i dragocjena obećanja, da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.“ (2. Petrova 1,3-4)
Ponizna i nadom ispunjena molitva onih koji poznaju Boga – koji ga stvarno, istinito, radosno poznaju – glasi: „Daj mi razbora, i čuvat ću Zakon tvoj, i držat ću ga svim srcem! Uputi me stazom zapovijedi svojih, jer uživam u njoj“ (Psalam 119,34-35).
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Vesna L.
