Prosto je nagađanje je li se Isus smijao ili ne, ali ne mogu zamisliti da se nije smijao iz ovog razloga: Bio je u potpunosti čovjek i bio je savršen.
Čuo sam neke ljude kako odgovaraju na ovo pitanje negativno, govoreći da je smijeh uvijek znak lakomislenosti i slab pokušaj da se učine veselim stvari koje su ozbiljne. Govore da je život ozbiljna stvar.
Isus je opisan kao čovjek tuge. Opisan je kao onaj koji je dobro znao što je tuga. Živio je s ogromnim teretom na sebi. I dodajte tome kako u Novom zavjetu nema nijedan tekst koji izričito govori da se Isus smijao.
Postoje odjeljci, naravno, koji nam govore da je plakao. Primjerice, Ivan 13, nam govori da je Isus u gornjoj sobi bio duboko potresen u duhu. Znamo da je iskusio te emocije, a ipak je čudno da nigdje ne piše da se u stvari smijao.
Također se pitate je li imao smisla za humor. Kada god prevodimo s jednog jezika u drugi, često ćemo pogrešno protumačiti nijansu tona govora. Ako ne poznajemo dovoljno originalni jezik i njegove izraze, možemo propustiti humor. Također, različite kulture imaju različite smislove za humor. Isus je koristio oblik humora koji zovemo sarkazam.
Smijeh nije zao
U svom odgovoru Herodu, nazvao ga je lisicom i govorio je još neke stvari za koje vjerujem da imaju orijentalni humor u sebi. Prosto je nagađanje da li se Isus smijao ili ne, ali ne mogu zamisliti da se nije smijao iz ovog razloga: Bio je u potpunosti čovjek i bio je savršen. Sigurno ne bismo pripisali Isusu nikakve grešne emocije ili oblike ponašanja, a čini mi se da je jedini razlog zbog kojeg se On ne bi smijao, je pomisliti da je smijeh zao.
Biblija govori da se Bog smije. U Psalmima je to podrugljiv smijeh. Kada bi se kraljevi ovog smeta namjerili na Boga i činili ono što je protiv Njega, piše da im se smije Onaj koji sjedi na nebesima. Bog im se ruga. To je ona “ha!” vrsta smijeha. Nije radostan odgovor, ali je ipak smijeh.
U mudrosnim knjigama Starog Zavjeta – primjerice u Izrekama – rečeno nam je da su određene stvari namijenjene za određeno vrijeme. Postoji vrijeme za sadnju, vrijeme za čupanje, vrijeme za građenje i vrijeme za rušenje; vrijeme za ples, vrijeme za pjesmu, vrijeme za smijeh i vrijeme za plač.
S obzirom da je Bog tim vremenima odredio i vrijeme za smijeh, a Isus je uvijek činio ono što je Bog odredio, čini mi se, da kada je bilo vrijeme za smijeh – Isus se smijao.
Autor: R. C. Sproul; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Ligonier.org
