Mnogi smatraju ljutnju kao slabost i trude se izbjegavati tu emocionalnu reakciju. No, je li se Isus ikad naljutio?
Puno puta o ljutnji razmišljamo kao o sebičnoj, destruktivnoj emociji koju bismo trebali iskorijeniti iz svog života. Međutim, činjenica da se Isus ponekad naljutio ukazuje na to da je ljutnja kao emocija u nekim slučajevima dozvoljena.
Osim što je Bog, Isus je bio čovjek “poput nas iskušavan svime, osim grijehom” (Hebrejima 4, 15). Nije iznenađujuće što se ponekad ljutio. Ali za razliku od naše ljutnje, Njegova ljutnja je bila iz drugačijih razloga.
Je li se Isus ikad naljutio?
U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” (Ivan 2, 14-16)
Isusa je izjedala revnost za kuću Njegova Oca dok je prevrtao stolove i tjerao mjenjače novca iz Hrama. Ispunila ga je pravedna ogorčenost. Hram je trebao biti mjesto štovanja Boga i mjesto molitve. Postao je smrdljivo, bučno tržište. Prava svrha Hrama izgubila se u zbrci koju su stvorile ovce i goveda, golubovi i razmjena novca.
Drugi je put Isus pokazao bijes u sinagogi u Kafarnaumu. Isus je pitao vjerske vođe je li u redu ozdraviti neku osobu u subotu. Kad su farizeji odbili odgovoriti na Njegovo pitanje, “on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom” (Marko 3, 5). Njegov se bijes usredotočio na stavove židovskih učitelja koji su tvrdili da znaju Zakon, ali im je više stalo do njih samih nego do toga je li osoba izliječena.
Iako se Isus ponekad ljutio, nije griješio. Isto tako, vjernike se uči: “Ljutite se i ne griješite” (Efežanima 4, 26). Iako se na ljutnju često gleda kao na negativnu emociju, ponekad se osoba može naljutiti iz odgovarajućih razloga. U Isusovom slučaju, ljutnja je rezultat bezbožnih stavova i postupaka onih oko Njega. Osim toga, Bog Otac često je u Starom zavjetu pokazivao bijes kad su ljudi griješili protiv Njega i kad su se u svijetu događale nepravde.
I danas, kad kršćani vide da se događaju grešna djela, posebno od strane onih koji tvrde da su vjerski vođe, to bi trebalo izazvati bijes. Zašto? Jer takav bijes odražava Kristov stav u tim situacijama.
Što možemo naučiti iz Isusove ljutnje?
Isus je bio ljut iz pravih razloga. Nije se ljutio na Boga ni na “slabosti” drugih. Njegov bijes izazvalo je grešno ponašanje i istinska nepravda. Bio je žalostan zbog krivih ljudskih postupaka, te je Njegov bijes proizašao iz ljubavi prema farizejima i brige za njihovo duhovno stanje. To nije imalo nikakve veze s mržnjom ili zlom voljom.
Njegov je bijes imao odgovarajuće trajanje. Nije dopustio da se njegova ljutnja pretvori u gorčinu. Današnji vjernici moraju jednako postupiti. Nekontrolirana ili pogrešno motivirana ljutnja može rezultirati dugotrajnim neopraštanjem, koje uzrokuje probleme u vlastitom životu vjernika. Zato nam je i rečeno: “Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.” (Jakov 1, 19-20)
