Ako se u svom životu ne uspijem spasiti, postoji još nada za spasenje poslije smrti. Tako misle mnogi članovi raznih kršćanskih denominacija. Kako se to nadaju spasenju poslije smrti? Crkva će se moliti za spokojstvo njihovih duša.
S istim ciljem održavaju se zadušne službe (mise), spomeni i sl. Neke osobe, pogotovo bogate, žrtvuju velike svote novaca da bi poslije njihove smrti crkva molila za njih.
Koliko je crkava sagrađeno na novcu koji su bogataši ostavili da bi se ljudi molili za pokoj njihovih duša! Kako je mnogo bogataša koji su se obogatili bez milosrđa, varajući tisuće ljudi, a zatim ostavili crkvi goleme svote nadajući se da će tim novcem osigurati sebi mjesto u Kraljevstvu nebeskom.
Takav temelj spasenja protivi se zdravom razumu i pravdi, jer, oslanjajući se na njega, čovjek može griješiti do mile volje u nadi da će poslije njegove smrti crkva moliti za njegovu krivicu. Čemu onda i živjeti ‘pravedno? No takva nada nema osnove ni potvrde u Svetom pismu. Bogataš, koji se našao u paklu, čuo je kao odgovor na svoju molbu da mu se umanje muke ovo: “0sim toga između nas i vas velik je bezdan, te ni oni koji bi htjeli ne mogu odavde prijeći k vama niti odatle k nama”. (Luka 16:26) 0 molitvi za umrle nije kazana ni jadna riječ ni u Starom ni u Novom Zavjetu. Bog prima svakog griješnika koji se kaje čistim srcem i opravdava ga ‘kroz vjeru u prolivenu krv Gospodina Isusa Krista, darujući mu već sada vječni život.
Umjesto da se grješnik u ovom životu nada da će itko poslije njegove smrti izmoliti spasenje, pokajte se sada dok ste još na zemlji i pomirite s Bogom primiviši Gospodina Isusa Krista kao svojega spasitelja. “Uzvisih te u pravo vrijeme pomogoh ti u dan spasenja”. (2 Korinćanima 6,2)
Autor: Oswald J. Smith; Izvor: Krscanstvo.net
