Rijetko je danas naći kršćane prikazane u pozitivnom svjetlu na televiziji ili u filmovima. Obično se predstavljaju kao iskrivljena verzija kršćana. Je li kršćanski život dosadan?
Ljudi iz svijeta kršćane smatraju kao one koji žive po puno pravila i propisa, ne zabavljaju se i žive u vječnoj dosadi. Ali to je čista laž. Zapravo je točno suprotno.
Život bez Krista je isprazan
U Lukinom evanđelju nalazimo priču o izgubljenom sinu. To je priča koju je Isus ispričao o ocu i njegova dva sina.
Jednog je dana mlađi sin u biti rekao: “Tata, muka mi je što živim ovdje s tobom. Dosta mi je pravila, propisa i ostalog. Sada želim svoj dio nasljedstva.”
Tako mu je otac dao ono što je tražio, a on je otišao, živio lud život i donosio sve vrste užasnih odluka. Tada je došao k sebi i shvatio koliko je njegov život postao zbrkan.
Kada dođete do kraja sebe, dođete i do početka Boga. Sve je izgubio. Izgubio je novac. Izgubio je svoje takozvane prijatelje, koji zapravo uopće nisu bili prijatelji. I shvatio je da mu je najbolje bilo u očevoj kući. Odlučio se vratiti kući.
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. (Luka 15, 20)
A otac reče slugama: “Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!” (Luka 15, 22-24)
Što je tražio kad je napustio očevu kuću? Očito je želio lijepu odjeću i izvrsnu hranu, tulumariti. A što je dobio kad je došao kući? Otac mu je dao lijepu odjeću, odličnu hranu i gozbu. Ne sugeriramo da se kršćanski život odnosi na lijepu odjeću, dobru hranu i zabave. Poanta je da je ovaj rasipni sin pronašao sve što je tražio upravo u očevoj kući. Bilo je tamo cijelo vrijeme.
Na isti način, sve što tražimo u životu nalazi se u odnosu s Bogom. Sve što nam treba je u vezi s Bogom.
Apostol Pavao to je sažeo ovako: “Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram.” (Filipljanima 3, 8)
Je li kršćanski život dosadan?
Život se prema kršćanima ponaša na isti način. Imamo želje za kojima težimo, imamo bolesti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe. Postoje stvari u kojima uživamo i ljudi koje volimo. I na kraju, doživljavamo smrt.
Za kršćanski život postoje dvije glavne razlike: pomoć Duha Svetoga kroz život i jamstvo života nakon smrti. Postoje zablude oko kršćanskog života. Jedna je da je kršćanski život dosadan i turoban. Druga je da će sve biti savršeno i radosno kad prihvatite Krista. Nijedno nije istina. Život može biti dosadan, a može biti i radostan. Svi mi doživljavamo kušnje, dosadu i smrt. Ali kršćanin ima utjehu za životna iskušenja i nadu za zagrobni život.
Kršćani kojima je dosadno (ili koji se nevjernicima čine dosadni) najčešće ne shvaćaju u potpunosti što znači biti kršćanin. Za kršćane dosada dolazi najčešće kada zaborave svoju svrhu na ovoj zemlji: da trebaju živjeti kao stanovnici Kraljevstva Božjega i raditi za to Kraljevstvo.
Bi li kršćanski život trebao biti dosadan? Ne, kad se ispravno živi. Isus je rekao: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Ivan 10, 10). Zamke postoje, a stvari nisu uvijek ružičaste. Duhovni napad je vrlo ozbiljna stvar. Kršćani doživljavaju depresiju i tugu i bijedu, baš kao i drugi ljudi. Ali kad kršćanin živi u istini i traži Kraljevstvo Božje i spasenje duša, dosadno je posljednje što će biti njegov ili njezin život. I u sljedećem životu obećavaju nam se neprestana zadovoljstva i “punina radosti” (Psalam 16, 11).
“Stog’ mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostavit’ dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.” (Psalam 16, 9-11)
