Godinama se o ovom pitanju raspravlja beskrajno. Fraza „onaj koji je ponovno zapao u grijeh“ ili „ponovno zapasti u grijeh“ ne pojavljuje se u Novom zavjetu, a u Starom zavjetu se koristi prvenstveno u vezi Izraela.
Iako su Židovi bili Božji izabrani narod, neprestano su mu okretali leđa i bunili se protiv Njegove Riječi (Jeremija 8,9). Zbog toga su bili prisiljeni uvijek iznova prinositi žrtve za grijehe kako bi obnovili svoj odnos s Bogom protiv kojeg su griješili.
Međutim, kršćanin se koristi savršenom Kristovom žrtvom koja je prinesena jednom zauvijek i više mu ne treba daljnja žrtva za njegove grijehe. Sam Bog je stekao naše spasenje (2. Korinćanima 5,21), i zato što smo po Njemu spašeni, kao pravi kršćani ne možemo otpasti u toj mjeri da se ne vratimo na pravi put.
Kršćani griješe (1. Ivanova 1,8), ali kršćanski život ne karakterizira život u grijehu. Vjernici su nova stvorenja (2. Korinćanima 5,17). U nama je Duh Sveti koji donosi dobar plod (Galaćanima 5,22-23). Kršćanski život treba biti promijenjen život.
Kršćanima je oprošteno bez obzira koliko puta pogriješe, no u isto vrijeme, kako rastu sve bliže Bogu, kršćani trebaju živjeti sve svetijim životom i sve više nalikovati Kristu. Trebamo imati ozbiljne sumnje u vezi osobe koja tvrdi da je vjernik, ali živi drugačijim životom. Da, pravi kršćanin koji ponovno zapadne u grijeh privremeno je i dalje spašen, no s druge strane, osoba koja živi životom kojim grijeh upravlja nije istinski kršćanin.
Što je s osobom koja se odrekne Krista? Biblija nam kaže da ako osoba se odrekne Krista, nikada nije istinski ni poznavala Krista. „Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas“ (1. Ivanova 2,19). Osoba koja odbacuje Krista i vjeri okreće leđa pokazuje da nikada nije pripadala Kristu.
Oni koji pripadaju Kristu, ostaju s Kristom. Oni koji se odriču svoje vjere, nikada ju nisu ni imali. „Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!“ (2. Timoteju 2,11-13 VB).
