“U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni” (1. Petrova 3,19)
Petar je jednom o Pavlovim poslanicama napisao sljedeće: „Postoje neke stvari koje je teško za razumjeti.“ (2. Petrova 3, 16) Mogli bismo isto reći i za Petrove poslanice. Evo stihova koju već dugo zbunjuju čitatelje:
„Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom.“ (1. Petrova 3, 18-20)
U 18. stihu Petar piše o smrti i uskrsnuću Krista. Isus je ”umro u tijelu”, to jest Njegovo fizičko tijelo je preminulo. Uskrsnuo je i ”oživljen je u duhu”. No na što se riječ duh ovdje odnosi?
Neki tumači smatraju da se to odnosi na Isusovu ljudsku dušu. Neki smatraju da se to odnosi na mjesto gdje je sada uskrsnuli Krist živ. No spajanje Isusovog uskrsnuća sa ”duhom” ukazuje na to da Petar ovdje govori o Duhu Svetome. (Pročitajte Rimljanima 8, 4-11) Isus je, kao što Petar piše, uskrsnuo zahvaljujući sili Duha.
Propovijedao je duhovima u tamnici
Ako Petar u 18. stihu piše o tome da je Isus uskrsnuo iz mrtvih po sili Duha Svetoga, to znači da na početku 19. stiha piše o tome da je ”u Duhu, Isus otišao i propovijedao duhovima koji su bili u tamnici”. Mnogi tumači smatraju da je Petar ovdje mislio na to da je Isus otišao propovijedati ili nakon svoje smrti i uskrsnuća ili između ova dva događaja.
Za koga se tvrdi da im je Isus propovijedao? ”Duhovima koji su u tamnici”, koji se ”u prošlosti nisu pokoravali”. No tko su ti ”duhovi”?
Prema nekim tumačima, to su duhovi starozavjetnih vjernika, koje je Isus oslobodio od sužanjstva i poveo ih sa sobom u raj. Poruka koju je Isus propovijedao, o Svojoj smrti i uskrsnuću stoga je za njih Radosna vijest.
Drugi smatraju da su ti duhovi osuđene duše, koje su odbile Nou jedno tisućljeće ranije. Takvim pojedincima Isus je potvrdio njihovu osudu time što je propovijedao o svojoj pobjedi, koju je ostvario nad njima i nad svojim neprijateljima kroz svoju smrt i uskrsnuće. Treći vjeruju da je Isus na ovaj način tim dušama koje su bile u ”tamnici” nudio posmrtnu priliku za vjeru u Njega i pokajanje.
Što je Isus učinio?
Sva ova tumačenja imaju barem jednu zajedničku stvar. Svako od njih pokazuje da je Isus činio nešto, lokalno ako ne tjelesno, nakon svoje smrti i pokopa, ali prije svog uznesenja i dolaska na nebesa.
Jedan problem s takvim tumačenjima jest da ona govore o Isusovim aktivnostima, koje se ne pokazuju nigdje drugdje u Bibliji. Trebamo biti oprezni u vezi promicanja takvih izjava, bez čvrstog biblijskog temelja.
Dodatni problem s takvim tumačenjima proizlazi iz Petrova opisa ovih “duhova” kao onih koji “prije nisu bili poslušni, u dane Noine, dok se arka izrađivala”. Zašto bi Isus iz sužanjstva oslobodio samo neke starozavjetne svece? Zašto bi Petar opisao starozavjetne svece na ovakav način? Zašto bi Isus proglasio osudu samo jednom naraštaju duša u paklu, dok drugima ne bi? Svako od ovih tumačenja dolazi sa svojim rizicima. U Svetom pismu ne postoji jasno svjedočanstvo, koje govori o tome da su starozavjetni vjernici, nakon svoje smrti, bili ograničeni na ”limbus patrum” ili limb otaca, sve do trenutka kada ih je Krist oslobodio, po svom uskrsnuću.
Isusovo učenje u prispodobi o Lazaru i bogatašu ukazuje na suprotan smjer. Nakon njihove smrti, duše starozavjetnih vjernika odmah su otišle u Božju prisutnost. (Luka 16 ,22) Ne postoji niti jedan jasan razlog koji bi ukazivao na to zašto bi Krist putovao u pakao kako bi objavio svoju pobjedu bilo kojoj osuđenoj ljudskoj duši. I zasigurno ne postoji biblijski temelj za ponudu spasenja onima koji su već preminuli. Konačni sud će uzeti u obzir samo ono što je netko učinio u ovom životu. Neće uzeti ništa što je netko učinio u budućem životu. (1. Petrova 1, 17; 2. Korinćanima 5,10; Hebrejima 9, 27)
Drugi te duhove “duhove” zlim anđelima, nad kojima je Krist ostvario svoju pobjedu tijekom svog uskrsnuća. Piše se da je Isus najavio svoju pobjedu tijekom uskrsnuća nad duhovnim silama i vlastima, koji su vezani u tamnici pakla. Ovo gledište može uključivati objavu pobjede u paklu, ali ne mora. Iako je istina da je Isusovo uskrsnuće proglasilo pobjedu nad njegovim duhovnim, demonskim neprijateljima (pročitajte stih 22), ne vjeruje se da je Petar imao tu pobjedu na umu u stihu 19. Čini se da Petar shvaća da su ”duhovi” iz stiha 19 ljudska bića, kada je pisao da su bili neposlušni ”u danima Noinim, dok se izgrađivala arka”.
Bolje tumačenje
Postoji još jedan način tumačenja Petrovih riječi, koji izbjegava ove poteškoće i koje objašnjava kontekst ovih stihova, unutar Petrovog argumenta: onaj o kojem govori 19. stih nije uskrsli Isus. Isus je taj koji propovijeda, svakako, ali on propovijeda u Duhu Svetom. Vrijeme ove objave nije prozor između smrti i uzašašća Isusa Krista. Ovo se događa za vrijeme Noinog života.
Što dakle Petar govori? On piše da je Noa, tijekom izgradnje arke, posvjedočio o nadolazećem Božjem sudu. On je bio “glasnik pravednosti”, kako Petar kaže u svojoj drugoj poslanici. (2. Petrova 2,5) Noa je propovijedao u sili Duha Svetoga, Duha kojeg je Petar ranije nazvao “Kristovim Duhom”. (1. Petrova 1,10) No, muškarci i žene iz Noinog naraštaja, usprkos “Božjoj strpljivosti” u odgađanju presude, odbacili su tu objavu. Zbog svog ”prošlog” neposluha, trenutno su ”u tamnici”. To jest, njihove su duše, nakon njihove smrti, pravedno predane u pakao kako bi bile kažnjene za njihove grijehe.
Budimo spremni na davanje računa
Ove bi riječi donijele ogromno ohrabrenje prvim Petrovim čitateljima. Mnogi od njih bili su pogani, odnosno ljudi koji su otkupljeni od svojih bezbožnih i zlih načina življenja. (1. Petrova 1, 18, usporedno sa 4, 3-4; i Efežanima 2,12) Ti su vjernici bili progonjeni zbog svoje vjere, što je nešto o čemu se jasno govori u 1. Petrovoj 3,8-17. Bez obzira na ovo progonstvo, oni su uvijek trebali biti ”spremni na argument svakome tko od vas zatraži razlog nade koja je u vama”. (1. Petrova 3,15-16)
Kako vjernici mogu obavljati ovaj težak posao? U 1. Petrovoj 3,18-20 Petar nam ponovno ukazuje na Kristovu smrt i uskrsnuće za grješnike. Današnji vjernici, poput Noe u drevna vremena, pozvani su na svjedočenje za nadu evanđelja u svijetu koji nam se ruga i koji nas prezire u nevjeri. Činimo to snagom Duha Svetoga; Kristovog Duha koji je djelovao u Noinoj službi naviještanja i Duha po kojem je Krist uskrsnuo od mrtvih. Naš zadatak nije uzaludan. Uskrsli Isus izborio je pobjedu. (1. Petrova 3,21-22) Ne smijemo se niti bojati niti očajavati. (1. Petrova 3,14) Umjesto toga, trebali bismo ”u svojim srcima smatrati Krista Gospodina svetim” govoreći drugima o njemu. (1. Petrova 3,15)
Kako je dobro znati da je naš Spasitelj izborio pobjedu! Petar nas podsjeća na to da ne živimo s obzirom na ono što nam naša osjetila govore, nego s obzirom na ono što znamo da je po vjeri istinito. Isus je na svom prijestolju i djeluje među nama svojim Duhom. Budimo vjerni i služimo Mu u ovom našem naraštaju.
Autor: Guy Waters; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
