Postoji veliki broj ljudi koji tvrde da su izvještaji o Isusu koji su zapisani u Novom zavjetu jednostavno mitovi posuđeni iz poganskih običaja, poput priče o Ozirisu, Dionizu, Adonisu, Atisu i Mitri.
Tvrde da su ti mitovi u suštini ista priča kao i novozavjetna pripovijest o Isusu Nazarećaninu. Kao što Dan Brown kaže u Da Vincijevom kodu: „Ništa u kršćanstvu nije izvorno“.
Da bismo saznali istinu o tvrdnji da su autori Evanđelja posudili priču iz mitologije, važno je sljedeće: (1) otkriti povijesnu pozadinu tih tvrdnji, (2) ispitati prave opise lažnih bogova u odnosu na Krista, (3) razotkriti sve učinjene logičke pogreške, te (4) vidjeti zašto su novozavjetna Evanđelja pouzdani prikazi istinitog i povijesnog Isusa Krista.
Tvrdnja da je Isus bio mit ili da su izvješća o Njemu preuveličana potječe iz spisa liberalnih njemačkih teologa iz devetnaestog stoljeća. U osnovi, oni su rekli da Isus nije bio ništa više od kopije popularnih bogova plodnosti koji umiru i oživljavaju na raznim mjestima – Tamuz u Mezopotamiji, Adonis u Siriji, Atis u Maloj Aziji i Horus u Egiptu. Značajna je činjenica da znanstvenici toga vremena nisu uzimali ozbiljno nijednu od knjiga koje sadrže ove teorije. Primjerice, suvremeni znanstvenici su istražili tvrdnju koja kaže da je Isus bio prerađeni Tamuz, te zaključili da je u potpunosti neutemeljena. Tek su nedavno ove tvrdnje ponovno oživjele, prvenstveno zbog razvoja interneta i masovne distribucije informacija iz nepouzdanih izvora.
To nas dovodi do sljedećeg područja istraživanja – jesu li drevni mitološki bogovi uistinu odraz osobe Isusa Krista? Kao primjer, film Zeitgeist o egipatskom bogu Horusu navodi sljedeće tvrdnje:
• Rođen je 25. prosinca od djevice po imenu Izida Marija
• Zvijezda na istoku objavila je njegov dolazak
• Tri kralja su se došla pokloniti novorođenčetu „spasitelju“
• Postao je čudo od djeteta kao učitelj u dobi od 12 godina
• U dobi od 30 godina „krstio se“ i započeo „službu“
• Horus je imao dvanaest „učenika“
• Horus je bio izdan
• Bio je razapet
• Bio je pokopan tri dana
• Nakon tri dana je uskrsnuo
Međutim, kada se stvarni zapisi o Horusu mjerodavno ispitaju, pokazuju sljedeće:
• Horusa je rodila Izida; u povijesti nema spomena o njoj da su je zvali „Marija“. Osim toga, „Marija“ je naš oblik njezinog pravog imena Mirjam ili Miriam. „Marija“ nije čak ni korištena u izvornim tekstovima Biblije.
• Izida nije bila djevica; bila je udovica Ozirisa i začela je Horusa s Ozirisom.
• Horus je rođen u mjesecu Khoiak (listopad/studeni), a ne 25. prosinca. Nadalje, u Bibliji se nigdje ne spominje pravi datum Kristovog rođenja.
• Ne postoji zapis o tri kralja koji su posjetili Horusa kad se rodio. Biblija nigdje ne navodi stvarni broj mudraca koji su došli vidjeti Krista.
• Horus nije „spasitelj“ ni na koji način; on nije umro ni za koga.
• Ne postoje izvještaji o Horusu kao učitelju u dobi od 12 godina.
• Horus nije bio „kršten“. Jedini zapis o Horusu koji uključuje vodu jest priča u kojoj je Horus rastrgan na dijelove, pri čemu je Izida zahtijevala od boga krokodila da ga izvuče iz vode.
• Horus nije imao „službu“.
• Horus nije imao 12 učenika. Prema zapisima o Horusu, Horus je imao četiri polubogova koji su ga slijedili, a postoje i neke naznake o 16 ljudskih sljedbenika i nepoznatom broju kovača koji su s njim išli u borbu.
• Ne postoji zapis da je Horusa izdao prijatelj.
• Horus nije umro razapinjanjem. Postoje razni zapisi o Horusovoj smrti, ali nijedan ne uključuje raspeće.
• Ne postoji izvještaj da je Horus proveo u grobu tri dana.
• Horus nije uskrsnuo. Ne postoji zapis da je Horus izašao iz groba u tijelu u kojem je bio i položen u grob. Neki izvještaji kažu da je Horusa/Ozirisa u život vratila Izida, a zatim je postao gospodar podzemlja.
U detaljnoj usporedbi, Isus i Horus imaju vrlo malo, gotovo nimalo sličnosti jedan s drugim.
Oni koji tvrde da je Isus Krist mit također ga uspoređuju s Mitrom. Svi gore navedeni opisi Horusa primjenjuju se i na Mitru (na primjer, rođen od djevice, razapet, uskrsnuo nakon tri dana itd.). No, što zapravo kaže mit o Mitri?
• Rođen je iz čvrste stijene, a ne od žene.
• Prvo se borio sa suncem, a potom s iskonskim bikom, kojeg se smatralo prvim stvorenjem. Mitra je ubio bika, koji je tada postao tlo života za ljudsku rasu.
• Mitrino rođenje se slavilo 25. prosinca, zajedno sa zimskim solsticijem.
• Nema spomena o tome da je bio veliki učitelj.
• Nema spomena da je Mitra imao 12 učenika. Ideja da je Mitra imao 12 učenika možda je potekla iz freske na kojoj je Mitra okružen s dvanaest znakova zodijaka.
• Mitra nije imao tjelesno uskrsnuće. Umjesto toga, kad je Mitra završio svoju ovozemaljsku misiju, živ i zdrav je odveden u raj u kolima. Ranokršćanski pisac Tertulijan pisao je o mitraičkim okultistima koji su ponavljali scene uskrsnuća, ali to se događalo poslije novozavjetnih vremena, tako da ako je bilo kopiranja, radilo se o mitraičkom kopiranju kršćanstva.
Postoji još primjera poput Krišne, Atisa, Dioniza i drugih mitoloških bogova, ali rezultat je isti. U konačnici, povijesni Isus koji je prikazan u Bibliji je jedinstven. Navodne sličnosti Isusove priče s poganskim mitovima uvelike su preuveličane. Nadalje, dok priče o Horusu, Mitri i ostalim bogovima prethode kršćanstvu, postoji vrlo malo povijesnih zapisa pretkršćanskih vjerovanja u te religije. Velika većina najranijih zapisa ovih religija datiraju iz trećeg i četvrtog stoljeća poslije Krista. Pretpostavka da su pretkršćanska vjerovanja u ove religije (o čemu nema zapisa) identična njihovim postkršćanskim uvjerenjima jest naivna. Sličnosti koje postoje između tih religija i kršćanstva logičnije je pripisati tome da su te religije kopirale kršćansko učenje o Isusu.
To nas dovodi do sljedećeg područja kojeg trebamo ispitati, a to su logičke pogreške onih koji tvrde da je kršćanstvo posuđeno iz poganskih mističnih religija. Naročito ćemo razmotriti dvije pogreške, a to su: pogreška netočnog uzroka i terminološka pogreška.
Ako jedna stvar prethodi drugoj, neki zaključuju da je prva stvar morala biti uzrok drugoj. To je pogreška netočnog uzroka. Pijetao može svakog jutra kukurikati prije izlaska sunca, ali to ne znači da pijetao uzrokuje izlazak sunca. Čak i ako pretkršćanski zapisi o mitološkim bogovima veoma nalikuju na Krista (a ne nalikuju), to ne znači da su oni uzrokovali da autori Evanđelja izmisle lažnog Isusa. Iznošenje takve tvrdnje srodno je tome da se kaže kako je TV serija Zvjezdane staze prouzročila NASIN program Space Shuttle.
Terminološka pogreška se javlja kada se riječima promijeni definicija kako bi se nešto dokazalo. Na primjer, film Zeitgeist kaže da je Horus „započeo svoju službu“, no riječ „služba“ je redefinirana. Horus zapravo nije imao „službu“ – ništa slično Kristovoj službi. Oni koji tvrde da postoji poveznica između Mitre i Isusa govore o „krštenju“ koje je uvodilo obraćenike u kult Mitre, ali o čemu se tu zapravo radi? Mitraički svećenici su nove vjernike stavljali u jamu, postavili bika nad jamu i prerezali biku trbuh, a krv i iznutrice bika bi prekrile novog vjernika. Takva praksa nema nikakve sličnosti s kršćanskim krštenjem – uranjanjem osobe u vodu (što simbolizira Kristovu smrt), a zatim izranjanjem iz vode (što simbolizira Kristovo uskrsnuće). No, zagovornici koncepta mitskog Isusa varljivo koriste isti termin „krštenje“ kako bi ova dva obreda opisali u nadi da ih povežu.
To nas dovodi do pitanja istinitosti Novog zavjeta. Nijedno drugo antičko djelo nema više dokaza o svojoj povijesnoj vjerodostojnosti nego što to ima Novi zavjet. Novi zavjet ima više autora (devet), bolje autore i ranije autore nego bilo koji drugi dokument iz tog područja. Nadalje, povijest svjedoči da su ti autori otišli u smrt tvrdeći da je Isus ustao od mrtvih. Netko bi možda i umro za laž za koju misli da je istina, ali nitko ne umire za laž za koju zna da nije istina. Razmislite o tome – kad bi vas netko želio razapeti naopačke, kao što se to dogodilo apostolu Petru, a sve što biste trebali da spasite svoj život jest odreći se laži koju ste svjesno izgovarali, što biste učinili?
Osim toga, povijest je pokazala da treba proći najmanje dvije generacije prije nego što mit može postati dio povijesnog izvješća. Razlog tome je da dok god postoje očevici događaja, pogreške se mogu pobijati, a mitološko dotjerivanje može biti otkriveno. Sva novozavjetna Evanđelja napisana su za vrijeme života očevidaca, a neke Pavlove poslanice bile su napisane do 50-te godine poslije Krista. Pavao se izravno poziva na živuće očevice kako bi potkrijepio svoje svjedočanstvo (1. Korinćanima 15,6).
Novi zavjet svjedoči činjenici da se u prvom stoljeću Isusa nije zamijenilo ni s jednim drugim bogom. Kada je Pavao propovijedao u Ateni, elitni mislioci tog grada su rekli: „’Navješćuje, čini se, neke tuđe bogove.’ Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće. Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: ‘Bismo li mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? Čudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti’“ (Djela 17,18-20). Da je Pavao jednostavno preradio priče o drugim bogovima, Atenjani očito ne bi govorili o ovom nauku kao novom i čudnom. Ako je u prvom stoljeću bilo sve puno bogova koji umiru i uskrsavaju, zašto onda kada je apostol Pavao propovijedao Isusa koji je ustao od mrtvih, epikurejci i stoici nisu napomenuli: „Ah, isto kao Horus i Mitra?“
Zaključno, tvrdnja da je Isus kopija mitoloških bogova potječe od autora čija je djela znanost odbacila, a sadrže logičke pogreške i ne mogu se usporediti s novozavjetnim Evanđeljima, koja su podnijela skoro 2.000 godina intenzivnog ispitivanja. Navodne paralele između Isusa i ostalih bogova nestaju kada se izvorni mitovi ispitaju. Teorija da je Isus mit oslanja se na selektivne opise, riječi promijenjenog značenja i pogrešne pretpostavke.
Isus Krist je jedinstven u povijesti, a Njegov glas se podiže iznad svih lažnih bogova kada postavlja pitanje koje u konačnici određuje vječnu sudbinu svake osobe: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (Matej 16,15).
