Bogu ništa nije skriveno. Premda bi grijeh želio ostati skriven i premda nečisti motivi djeluju u tami, Bogu i Njegovom sveznanju ništa ne izmiče. Iako grijeh želi nastati u tajnosti i da u tajnosti ostanu oni koji ne žele da njihov grijeh izađe na svjetlost, nemoguće je nešto tajiti od Boga.
Grijeh začet u srcu i rođen iza zatvorenih vrata ili u granicama našega uma ne može izmaknuti Bogu, koji je stvorio svakoga od nas i koji poziva svoju djecu neka budu sveta kao što je On svet.
Čitajući knjigu proroka Jeremiju, 23. poglavlje postaje očito da je Bog donio prijeko potrebnu ispravku onima koji su bili pastiri nad izraelskim narodom i onima koji su bili proroci, ali koje poslao ili uputio Bog.
Gospodin je prorekao kroz Jeremiju o dolazećem Mesiji, Pravednoj grani koja će doći iz Davidove loze. (Jeremija 23, 1-8) Jeremija je nastavio govoriti za Gospodina izraelskom narodu, upućujući ih neka ne slušaju riječi proroka, koji su ih ispunjavali uzaludnim nadama i koji su prezirali Gospodnju Riječ. (Jeremija 23, 16; 17)
Jasno je rekao ljudima da nije poslao te proroke niti im je govorio, jer nisu naviještali ono što bi Bog htio da čuju; poziv na pokajanje i povratak Bogu. (Jeremija 23, 21; 22) Tada dolazimo do stiha iz Jeremijine knjige 23, 34: „Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? – riječ je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? – riječ je Jahvina.“ Riječi proroka, prema Bogu, bile su u njihovim srcima prije nego što su uopće i izgovorene.
Prorokovali su prijevaru vlastitih srca (Jeremija 23, 26), a to nije bilo skriveno od Boga. Znamo da Bog zna što je u ljudima i to vidimo otkriveno u Evanđelju po Ivanu (2, 25). Znamo da se od početka Bogu ništa ne može sakriti te da Bog zna čak i za grijeh počinjen u tajnosti.
Podrijetlo grijeha
Sve je započelo u vrtu s Adamom, Evom i zmijom. U Postanku 3 čitamo o padu. Čitamo o Edenskom vrtu, gdje Eva i Adam jedu plod sa stabla spoznaje dobra i zla, slušajući zmiju i njegovu obmanu. Evini postupci pokazali su da je grijeh započeo u srcu i umu tako što je najprije promatrala stablo i doživljavala njegove plodove kao užitak za oči i poželjnim za mudrost. (Postanak 3, 6) No niti želja niti grije nisu se mogli sakriti.
Postanak 3, 8 uči nas da se nakon ovih događaja Gospodin Bog šetao vrtom i nakon što su Ga Adam i Eva čuli, sakrili su se. Nakon što je Bogu odgovorio gdje se nalazi, Adam je rekao: „Čuo sam zvuk tebe u vrtu i bojao sam se jer sam bio gol te sam se sakrio.“ (Postanak 3, 10)
Bog je odgovorio upitavši Adama: „Tko ti je rekao da si gol? Jeste li jeli plod sa stabla za koje sam vam zapovjedio da ne jedete?“ (Postanak 3, 11)
Adamov grijeh nije bio skriven od Boga. Mogli bismo reći da su grijeh Adam i Eva čak i pokušali sakriti od Boga, skrivajući se u grmlje dalje od Božje prisutnosti, no Bogu se grijeh nije mogao sakriti.
On je sveznajući, tako da su čak i stvari učinjene u tami izložene su svjetlu. Iz Božje Riječi znamo da je grijeh u svijet ušao kroz jednog, kao i to da je smrt došla kroz grijeh, proširivši se na cijelo čovječanstvo. (Rimljanima 5, 12) Taj se grijeh pokušao sakriti, ali nije mogao.
Hvala Bogu što je, premda je osuda svim ljudima došla zbog grijeha jednog čovjeka, jedan čin pravednosti, koji je vodio opravdanju i životu svih ljudi, došao kroz Isusa Krista. (Rimljanima 5, 18)
Grijeh se rađa u srcu
Kad razmišljamo o ljudima poput lažnih proroka iz Jeremije 23, koji su govorili stvari koje nisu primljene po Božjem savjetu, govoreći na takav način da su proglašavali prijevaru vlastitog srca, počinjemo shvaćati da grijeh započinje u srcu i umu svakoga od nas. Isus Krist je govorio o stanju grijeha i njegovoj povezanosti sa srcem u Markovom evanđelju 7, 21-23: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.“
Prema autoru ovog članka: „Isus nas podučava jednostavnoj, ali dubokoj istini: stvari iznutra izravno su povezane sa stvarima koje se događaju izvana. Misli dolaze prije djela.“ Jakov govori u skladu s tim u osobama koje iskušavaju vlastite zle želje, a kada želja jednom začne, grijeh se rađa. Jednom kad je grijeh potpuno odrastao, rađa smrt. (Jakovljeva 1, 15) Sve započinje iznutra, na mjestima za koja se smatra da su tajnovita, budući da ih čovjek ne može vidjeti.
No Bog ih vidi. 1. Samuelova 16, 7 kaže da ljudi gledaju na vanjski izgled dok Bog gleda na srce. John MacArthur daje otrježnjujuće zapažanje u svjetlu ovog odlomka: “Kad bismo shvatili da je sam Bog jedina publika za takve tajne grijehe, možda bismo bili manje skloni tako ih olako otpisivati.“
Rimljanima 2,16 uvjerava nas da će Bog jednog dana prosuđivati tajne ljudi po Isusu Kristu, a 1. Korinćanima 4,5 kaže da će na vidjelo iznijeti ono što je skriveno u tami te da će razotkriti motive srca. Grijeh započinje u srcu, mjestu koje djeluje tako samotno i povučeno. Ali čak ni grijeh, koji je ondje rođen, ne može pobjeći Božjoj spoznaji.
Milosrdan Spasitelj
Oni koji su u Kristu Isusu odaju štovanje Boga i Njegovom sveznanju i razumiju da je pokajanje prekrasan dar, koji nam je dan čak i nakon spasenja, u hodu progresivnog posvećenja. Riječ nas potiče na to da, kao Njegova djeca, ne griješimo, ali ako griješimo, imamo Zagovornika kod Oca, Isusa Krista. (1. Ivanova 2, 1) Ovo nam ipak nije dopuštenje za grijeh.
To nam pomaže da shvatimo našu potrebu za našim Spasiteljem i Njegovu pravednost, kao i pad naših tjelesa u ovome palom svijetu. 1. Ivanova 1,9 kaže: „Ako priznamo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan i oprostit će nam sve grijehe i očistit će nas od svake nepravde.“ Kao djeca Božja po vjeri u Isusa Krista, ne trebamo se bojati doći pred prijestolje milosti u poniznosti i pokajanju, moleći Boga da nam oprosti i zamoliti Ga neka nam pomogne da nas vodi Duh, a ne naše tijelo. Bog je vjeran i želi stvoriti čisto srce i obnoviti Duh postojan u nama. (Psalam 51, 10)
Autorica: Dawn Hill; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
