Kao kršćani, mnogi od nas su povjerovali zato što nam je netko drugi rekao da je to istinito. Naši roditelji, bake i djedovi, prijatelji, kolege, ili netko drugi tko nam je predstavio Evanđelje, mi smo povjerovali, i pouzdali se u Isusa za naše spasenje. Duh Sveti je potvrdio tu istinu u našim srcima, te smo znali da smo spašeni.
Ipak, kako nastavljamo živjeti našu vjeru, doći će vremena kada ćemo sumnjati; kada jednostavno nećemo biti sigurni u vezi nečega. Možda ćemo čuti propovjednika koji će propovijedati nešto što baš ne zvuči ispravno. Sa druge strane, može biti da jednostavno ne “osjećamo” kako nam je oprošteno iz nekog razloga. Postoje mnogo razlozi za nastanak sumnje.
To mogu biti male sumnje o relativno nevažnim stvarima, a mogu biti i velike o osnovnim doktrinama kršćanstva. Bile male ili velike, budite sigurni, sumnje će doći. Sjetite se Ivana Krstitelja, pomazanog glasnika Isusovog dolaska, koji je imao sumnje dok je bio zatvoren u tamnici (Matej 11,2-4). Ovo nije bio izraz nevjere s Ivanove strane, već molba za potvrdu. Isus nije ukorio Ivana što je pitao, već je poslao ljude koji će opisati Ivanu što je Isus činio kao dokaz da je Isus zaista dugo očekivani spasitelj.
Sumnja zaista može biti dobra stvar, ako nastavimo vjerovati Bogu, jer nas tjera da potvrdimo zašto vjerujemo u to što vjerujemo. Ova sumnja može učiniti da naša vjera ojača dok rješavamo stvari koje nam nisu jasne onoliko koliko bismo mi željeli biti. Provodeći vrijeme u dubljem proučavanju stvari Božijih, naša veza i vjera s Njime se produbljuju.
Što je sumnja?
Merriam-Webster rječnik definira sumnju kao: 1. nesigurnost u vjerovanju ili mišljenju koje se često odnosi na donošenje odluka; 2. stanje okolonosti koje postaju nesigurne, donose oklijevanje ili neizvjesnost; 3. manjak povjerenja.
Postoji velika razlika između sumnje i nevjere. Sumnja nije suprotno od vjere. Nevjera je suprotno od vjere i sumnja nije nevjera. R. C. Sproul jasno ukazuje na razliku između sumnje i nevjere kada piše: “Postoji važna razlika između pristupačne nesigurnosti, i nepristupačne nesigurnosti nevjere”. Sumnja je i dalje otvorena za Božje vodstvo i učenje, dok je nevjera donijela svoju odluku protiv Boga.
Michael Patton piše: “Sumnja nije nevjera. Sumnja je most koji povezuje našu trenutnu vjeru sa savršenom vjerom. “Kao što sam gore spomenuo, sumnja u nekoj stvari može biti put ka jačoj, dubljoj vjeri, ovisno kako na nju odgovorimo.
Nevjera, s druge strane, je odbacivanje Istine Evanđelja. To je točka u kojoj netko kaže: “Ne vjerujem više u ovo, i živjet ću za sebe.” Ponekad, sumnje koje ne traže odgovor od Boga, čine da se onaj koji sumnja skroz okrene od Boga.
Zašto sumnjamo?
Zbog nedostatka saznanja.
Ponekad naše sumnje dolaze zato što jednostavno nemamo sve, a ni dovoljno ispravnih činjenica. Ako naše shvaćanje Pisma manjkavo ili iskrivljeno, sumnje se mogu pojaviti zato šte ne shvaćamo u potpunosti što je Bog mislio kada je nešto rekao. “Svi mi imamo sumnje zato što naše saznanje nije savršeno i potpuno. Moramo biti voljni biti iskreni u vezi naših sumnji”. Od presudnog je značaja da čitamo i proučavamo Bibliju.
Grijeh u našim životima
Je li naša sumnja izazvana nekim grijehom u našim životima? Ako smo svjesno odbili poslušnost Bogu, ne možemo očekivati da živimo pobjedonosnim kršćanskim životom. Iskusit kušnje, bol slomljenog srca, i sumnje samo zato što smo odabrali ne prebivati u Božjoj volji (Ivan 15,10; 8,31, 15,4-16).
Odgovori na sumnju
Prvo, ne pretvarajte se kako vaša sumnje nije stvarna; svaki vjernik u nekom trenutku svog života ima sumnje. Mnogo njih misli da je znak slabosti ili plitke vjere priznati sumnju, te umjesto toga će ih pokušati prikriti dok se bore. Umjesto povjeravanja drugim vjernim kršćanima, koji će ih voljeti i moliti se za njih, ovi kršćani će se izolirati tijekom vremena kada im je podrška najpotrebnija. Biblija nam govori “imajte milosti za one koji sumnjaju” (slobodan prijevod eng ESV). Moramo iskreno priznati kada smo sumnjičavi.
Drugo, nemojte misliti kako su vaše sumnje pokazatelji da niste spašeni ili da vas je Bog napustio. Za neke mlade u vjeri, i čak neke iskusne, sumnja može djelovati većim od njih samih. One previše često, djeluju nepremostive, uzrokujući od vjernika da se preda u porazu. Jedna od najgorih stvari koje osoba koja sumnja može učiniti je vjerovati da jednostavno zato što sumnjaju, oni trebaju sumnjati u sve što vjeruju. Samo zato što netko može postavljati pitanja o jednoj stvari ne znači da su sve ostale stvari pod povećalom.
Zaključak
Kao što je slučaj i s drugim aspektima kršćanstva, način na koji odaberemo odgovoriti odlučuje činimo li grijeh ili ne. Ako odaberemo okrenuti se od Boga u vremenima sumnje, onda da, pogriješit ćemo. Ipak, ako se okrenemo Bogu u vjeri i pouzdanju, čak i kada sumnjamo, onda ćemo pokazivati našu ljubav i ovisnost od Njega kada je najbitnije.
U Marku 9,14-25, Isus se suočio s osobom koja je imala neku vrstu vjere, iako je rekao Isusu, “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” (Marko 9,24). Ovaj čovjek je imao vjeru, a ipak je sumnjao, jednostavno nije bio siguran koliko je želio. Naša vjera uvijek može biti snažnija, a kako rastemo u našem odnosu s Bogom, ona će jačati. Zato kada iskusimo sumnje, naša reakcija treba biti pouzdanje u Boga da nas vodi, štiti, te ojača dok se borimo s tim sumnjama.
Bez obzira kakve sumnje imao neko vezane za kršćanski život i vjeru, postoje odgovori. Čak iako je odgovor ponekad da jednostavno vjerujemo u Boga i Njegovu dobrotu. Nikada nam nije obećao kako ćemo znati svaki odgovor na pitanje, ali je obećao da nas nikad neće napustiti ni ostaviti (Hebrejima 13,5). Također je obećao da ako se oslonimo na Njega, nikada nećemo biti savladani (1. Korinćanima 10,13) … a to uključuje i sumnje.
Autor: Robert Driskell; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
