Isusovu izjavu: “Ne sudite da ne budete suđeni! (Matej 7, 1) mnogi ljudi koriste u pokušaju da ušutkaju svoje kritičare. Je li grijeh suditi drugima?
Uzeta zasebno, čini se da Isusova zapovijed doista isključuje suđenje drugima. Međutim, odlomak sadrži puno više od ovih 6 riječi.
Biblijska zapovijed da ne osuđujemo druge ne znači da ne možemo pokazati razboritost. Odmah nakon što Isus kaže: “Ne sudite”, On kaže: “Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.” (Matej 7, 6). Malo kasnije u istoj propovijedi kaže: “Čuvajte se lažnih proroka. (…) Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.” (stihovi 15–16). Kako ćemo razlučiti tko su “psi”, “svinje” i “lažni proroci”? Suce u Starom zavjetu podigao je sam Bog (Suci 2, 18). Suvremeni pravosudni sustav, uključujući i njegove suce, neophodan je dio društva.
Smiju li vjernici suditi drugima ili je to grijeh?
Rekavši: “Ne sudite …”, Isus nije rekao: “Sve je dopušteno.” Na drugom mjestu, Isus daje izravnu zapovijed suđenju: “Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!” (Ivan 7, 24). Ovdje imamo trag o pravoj vrsti prosudbe naspram krivoj. Uzimajući ovaj stih i neke druge, možemo sastaviti opis grešne vrste osude. Grešno je osuđivati nekoga samo na temelju izgleda (Ivan 7, 24). Šimun je tako navukao Isusov ukor zbog svoje nepravedne presude (Luka 7, 36-50). Donio je sud o ženi na osnovu njenog izgleda i ugleda, ali nije mogao vidjeti da je ženi oprošteno.
PROČITAJTE: Zašto je grijeh suditi ljude prema njihovom izgledu?
Isusovoj zapovijedi da ne osuđujemo druge u Mateju 7, 1 prethodi usporedba s licemjerima (Matej 6, 2. 5. 16), a slijedi upozorenje protiv licemjerja (Matej 7, 3-5). Kada ukazujemo na tuđe grijehe, dok sami činimo isti grijeh, osuđujemo sami sebe (Rimljanima 2, 1). Isus je upozorio: “Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.” (Matej 7, 2).
Kada pomno pazimo na Isusove riječi, shvaćamo da On ne zabranjuje svako suđenje. Isus osuđuje licemjerno osuđivanje jer ono nikoga neće osvojiti. Pijani čovjek za šankom nije u najboljoj poziciji da kaže osobi na stolici do njega: “Znaš, stvarno ne bi trebao toliko piti.” To bi bilo licemjerno.
Isus kaže da izvadimo brvno iz vlastitog oka. Tada smo u poziciji da sudimo u smislu ukazivanja na nečiji grijeh, jer smo zabrinuti za dušu te osobe.
Imajte na umu svoj cilj
Postoji razlika između osuđivanja na farizejski, oštar ili arogantan način i prosuđivanja nečijeg ponašanja kako bi se toj osobi pomoglo. Bog želi da govorimo istinu, ali da to činimo u ljubavi (Efežanima 4, 15).
Kada trebate ukazati na nečiji grijeh, pobrinite se da to učinite s poniznošću jer svi smo mi grešnici. Pobrinite se da to učinite na način koji osobi daje do znanja da vam je stalo do nje. Obavezno joj pokažite što vam je cilj: dovesti je do pokajanja. Vaš cilj je upozoriti osobu kako bi mogla pronaći oproštenje na Isusovom križu. Volite je dovoljno da joj nešto kažete i molite se da ona učini isto za vas.
Martin Luther je rekao: “Kršćanstvo je samo jedan prosjak koji pokazuje drugom prosjaku gdje pronaći kruh.” S ljubavlju pokažite svom prijatelju Isusa koji je Kruh života!
